petak, 15. svibnja 2026.
107. Marketing Meet Up u Zavrtnici!
Dražen Katić
četvrtak, 14. svibnja 2026.
EMCC GLOBAL ANNUAL CONFERENCE u Zagrebu - treći dan!
Dražen Katić
utorak, 12. svibnja 2026.
EMCC GLOBAL ANNUAL CONFERENCE u Zagrebu - drugi dan!
10. -13. svibnja 2026. u zagrebačkom Westinu održava se EMCC ANNUAL konferencija na temu: Beyond the known - New Ways of Being, Becoming and Leading. Ova konferencija održava se po prvi puta u Zagrebu, na njoj sudjeluje oko 250 sudionika iz 37 zemalja, a sa panelistima možemo govoriti od oko 45 zemalja sudionika. Drugi dan konferencije stavio je u fokus temu umjetne inteligencije. Više o toku drugog dana konferencije možete pogledati pod slijedećim videozapisima i na slijedećim fotografijama:
Dražen Katić
ponedjeljak, 11. svibnja 2026.
EMCC GLOBAL ANNUAL CONFERENCE u Zagrebu - prvi dan!
Sutra očekujemo zanimljivi nastavak ove kvalitetne i edukativne konferencije. Razmjena informacija i iskustvo koje se stiče na konferenciji te nova znanja nemaju alternativu. Dražen Katić
POTONUTI ILI OKRENUTI KURS!
POTONUTI ILI OKRENUTI KURS
Pojedinačno definiranje indikatora za mjerenje održivog razvoja u Hrvatskoj
piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina
Republika Hrvatska je nakon rušenje socijalizma krenula putem kapitalizma i počela izgrađivati neoliberalnu ekonomiju.
Ratom osiromašena i razrušena zemlja počela je izgrađivati novi sistem u kome danas mali broj građana posjeduje velikim dijelom financijski kapital. To je dodatan šok građanima Republike Hrvatske koji su očekivali pravedniji ekonomsko-politički sistem od bivšeg socijalizma. Srednja klasa bivšeg socijalizma je u zadnjih 25 godina gotovo u potpunosti nestala.
Novo društvo u kome građani Republike Hrvatske danas žive nudi: veliku nezaposlenost pogotovo mlade generacije, neisplaćivanje osobnih dohodaka, odlazak kvalificirane i visokokvalificirane radne snage u inozemstvo, siromaštvo umirovljenika i životnu bezperspektivu.
Da li će Republika Hrvatska i dalje ostati u tonućem brodu neoliberalnog kapitalizma ili će u potpunosti okrenuti kurs i početi ploviti u pravcu “Održive ekonomije” pokazati će nadolazeće vrijeme.
Mi ćemo se pozabaviti u ovome tekstu sa “budućnošću” kako sadašnjih tako i nadolazećih generacija.
Definirati ćemo i opisati svaki indikator pojedinačno kojim se mjeri “Održivi razvoj”, ali i “Održiva ekonomija”.
Održiva ekonomija je uži pojam i sastavni dio održivog razvoja. Održiva ekonomija u najgrubljim crtama znači neškodljivi način proizvodnje iniciran narudžbom. To je proizvodnja koja omogućava efikasno poslovanje bez stvaranja “mega profita”. Održivi razvoj je vrlo širok pojam koji se po meni odnosi na uravnotežen i neškodljiv način života, proizvodnje i potrošnje svakog stanovnika našeg planeta. Razvoj je jedino održiv ako ne nanosi štetu nadolazećim generacijama.
A) INDIKATORI EKOLOŠKE KOMPONENTE:
INDIKATOR – “POBOLJŠANJE ZAŠTITE OKOLIŠA”
Mjeri se u emisiji ugljičnog dioksida u tonama po broju stanovnika. Pored metana ugljični dioksid pripada u osnovne krivce za globalno zatopljenje planete odnosno stvaranja “efekta staklenika”.
“09.05.2013 je navečer u Mauna Loa na Havaima izmjerena od početka službenog mjerenja najveća koncentracija ugljičnog dioksida u zraku koja je iznosila preko 400 ppm (parts per million).
U zadnjih 800. 000 godina koncentracija ugljičnog dioksida se kretala u granicama od 180 – 280 ppm. Prije početka industrijske revolucije koncentracija CO2 je bila oko 280 ppm.”
Što znači izmjerenih 400 ppm za našu budućnost?
Taj iznos je siguran pokazatelj da će prosječno povećanje temperature na zemlji prijeći granicu od 2 stupnja celzijusa. Povećanje temperature do dva stupnja se smatralo podnošljivim za naš budući život na planetu. Sa 2 dodatna stupnja razina mora i oceana bi se do kraja stoljeća dignula za 0,5 do 1 metar. Toj klimatskoj promjeni smo dorasli i mogli bi prilagoditi našu budućnost tim novim uvjetima.
Međutim dizanjem prosječne temperature iznad 2 stupnja celzijusa naša budućnost je prilično neizvjesna. Smatra se da će se razina mora i oceana dignuti više od jednog metra.
Samim tim može doći do prekida golfske struje u Europi koja nam donosi ugodnu klimu. Europa će se vjerojatno početi hladiti. Neki stručnjaci govore o malom ledenom dobu koje bi moglo snaći naš kontinent.
Podizanje razine mora i oceana iznad jednog metra prouzročilo bi potapanje najmanje 10 milijunskih gradova koji se nalaze na niskoj nadmorskoj razini.
Takav porast razine mora i oceana uzrokovao bi velike seobe naroda, nove ratove za zemlju i vodu. Bio bio destabiliziran cijeli političko-ekonomski sistem na našem planetu, proširile bi se bolesti i gladi.”
Ugljični dioksid nastaje izgaranjem fosilnih goriva i njihovih derivata.
Ugljični dioksid uzrokuju:
– Termoelektrane koje spaljivanjem ugljena ili plina proizvode električnu energiju i toplinu
– Spalionice smeća
– Industrijska proizvodnja koja koristi fosilna goriva za grijanje, pokretanje strojeva i proizvodnju električne energije
– Transport putnika i robe “vozilima na unutarnje izgaranje”
– Korištenje osobnih automobila na unutarnje izgaranje
– Upotreba “električnih osobnih automobila” i “osobnih automobila na goruće ćelije” koji se napajaju električnom energijom proizvedenom spaljivanjem fosilnih goriva
– Grijanje domaćinstava ugljenom, loživim uljem, plinom i ogrijevnim drvom
Smanjenje emisije ugljičnog dioksida je osnovni zadatak, posebice industrijskih zemalja u borbi protiv globalnog zatopljenja.
Industrijske zemlje su se 2010. godine usuglasile na zajedničkom projektu “Dva stupnja celzijusa – cilj“. To znači da globalno zatopljenje planeta ne bi smjelo prijeći granicu od 2 stupnja celzijusa u odnosu na predindustrijsko razdoblje tj. godine 1850. Konkretno to znači da do 2050. godine industrijske zemlje trebaju postupno prijeći na održivi način proizvodnje, potrošnje i života građana. U brojkama je to emisija od maksimalno 2 tone ugljičnog dioksida na godinu po stanovniku industrijskih zemalja.
Primjerice u 2010. godini Savezna Republika Njemačka je imala emisiju od 9,1 tone ugljičnog dioksida po stanovniku. U skladu s projektom “Dva stupnja celzijusa – cilj” Njemačka treba do 2050. godine smanjiti emisiju ugljičnog dioksida po stanovniku za preko 80%.
Na koji se način općine i županije u Republici Hrvatskoj mogu uključiti u projekt “Dva stupnja celzijusa – cilj”?
Republika Hrvatska u usporedbi sa Saveznom Republikom Njemačkom ima slabije razvijenu industrijsku proizvodnju, a samim time i manju emisiju ugljičnog dioksida prouzrokovanog industrijom.
S druge strane Savezna Republika Njemačka ima velike privatne i industrijske površine popločene fotonaponskim panelima, te na taj način u proizvodnji struje i topline koristi u dobroj mjeri obnovljive izvore energije. U Republici Hrvatskoj je u zadnjih par godina popularizirana “solarna energija”. Čak pojedine općine i gradovi nude subvencije građanima prilikom postavljanja solarnih panela na vlastito krovište. Također se subvencionira i proizvodnja tople vode solarnim putem. U tome području se može daleko napredovati. Za razliku od Njemačke, Republika Hrvatska ima veći broj sunčanih sati po kvadratnom metru na godinu. Samim time i veću iskoristivost solarnih panela, odnosno veću proizvodnju električne energije i topline po kvadratnom metru od Njemačke.
Procjena je da u Republici Hrvatskoj građani imaju oko 10.000 € ušteđevine po stanovniku. Jedna od mogućnosti ulaganja ušteđenog novca je i ulaganje u vlastito solarno postrojenje. Dobiveni renditi prodajom energije HEP-u veći su od kamata na štednju ili kamata na oročenu štednju koje nude banke.
Republika Njemačka pritisnuta zakonima u zadnjih nekoliko godina ulaže ogromna sredstva u izolaciju izgrađenih zgrada. Nove zgrade moraju od početka biti građene sa propisanom izolacijom. Poznato je da ogromna količina ugljičnog dioksida nastaje grijanjem stambenih i radnih prostora. U tom segmentu se ponovo pruža prilika općinama, županijama, ali i građanima da prilikom sanacije fasade stambene ili poslovne zgrade korisno ulože financijska sredstva u izolaciju. Ta uložena sredstva su investicija, a ne trošak pošto se u narednim godinama smanjenim računom za grijanje ta sredstva ubrzano vraćaju vlasniku.
Republika Njemačka je zacrtala da do 2020. godine ima 1 milijun električnih vozila na svojim ulicama. Shodno tome u njemačkim gradovima nije više rijetkost vidjeti ili koristiti električna vozila.
Projekt “Car to go” stavio je na raspolaganje građanima grada Štutgarta 400 električnih automobila tipa “smart”. Za upotrebu električnog smarta potrebno se jednom registrirati, te sa korisničkom karticom koju dobijete nakon registracije plaćate upotrebu vozila. Republika Hrvatska nema autoindustriju i ne može razmišljati i djelovati u okvirima poput Njemačke. Za našu zemlju je interesantno da kao turistička destinacija pratimo trend elektromobiliteta.
Električna vozila su za sada prilično skupa. Elektro-smart košta oko 20.000 eura. To je za građane Republike Hrvatske priličan novac. Međutim općine i županije, te turističke zajednice prilikom obnove voznog parka mogu razmisliti da novi vozni park obnove bar jednim električnim vozilom.
Danas postoje i električni bicikli koji su znatno jeftiniji od automobila. Za ca. 1.500 eura možete kupiti solidan elektrilnični bicikl. To je prilika za općine i gradove uzduž Jadrana da iznajmljivanje bicikala i mopeda dopune iznajmljivanjem električnih bicikala. Samim time će učiniti hrvatski turizam atraktivnijim, zrak u gradovima čišćim, te će ravnopravno krenuti u korak sa projektom “Dva stupnja celzijusa – cilj”!
U Republici Hrvatskoj mnoga kućanstva imaju po dva osobna automobila. Ako ponekad ostavimo automobil na parkiralištu ili u garaži, te obavimo kupovinu namirnica pješice ili biciklom smanjit ćemo individualnu emisiju ugljičnog dioksida, a učiniti i nešto dobro za vlastito zdravlje. Djecu trebamo motivirati da po lijepom vremenu u školu ide pješice ili biciklom, a da javni prijevoz koriste u kišovite i zimske dana.
Republika Njemačka je donijela zakon o postupnom napuštanju proizvodnje električne energije nuklearnim putem. Republika Hrvatska koristi veliki dio električne energije proizvedene u nuklearnoj elektrani “Krško”. U planu je i gradnja novih termoelektrana na ugljen ili plin u našoj zemlji. Da li je to ispravan poslovni i ekološki potez dalo bi se diskutirati. Tek kada iscrpimo prirodne (regenerativne) mogućnosti za proizvodnju električne energije i topline , tek tada možemo razmišljati o neophodnoj “dopuni” proizvodnje energije iz fosilnih goriva. U Republici Hrvatskoj o tako bitnoj stavci kao što je energija trebao bi odlučiti hrvatski narod putem referenduma. Referendum o budućoj proizvodnji energije u Republici Hrvatskoj bi bio svrsishodan.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV“
subota, 9. svibnja 2026.
Svečano uručenje priznanja VELIKO ZLATNO SRCE Nenadu Ninčeviću!
Jučer 08.05.2026. u prostorijama "Udruge branitelja Domovinskog rata Zagrebački velesajam" svečano je uručeno priznanje gospodinu Nenadu Ninčeviću VELIKO ZLATNO SRCE". Predsjednik udruge gospodin Željko Baća na svome Facebook profilu o uručenju tog značajnog priznanja gospodinu Ninčeviću navodi slijedeće, citiram:
petak, 8. svibnja 2026.
Indikator-“proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima”!
NEZAMJENJIVO SUNCE
Indikator-“proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima”– Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika.
piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina
“Sunce nam poklanja besplatnu energiju. Bez sunčeve svjetlosti i topline
bio bi nezamisliv život na našem planetu. Sunce isijava u jednome danu
10.000 puta više energije nego što je mi ljudi i sva druga živa bića
možemo potrošiti u cijeloj godini. Stari drevni narodi su štovali sunce
kao božanstvo. Poznat je bio bog sunca “Ra” u starome Egiptu.
Danas je moguće putem solarnih panela proizvesti vrlo eficijentno električnu energiju i toplinu.
Zemlje Europske Unije su se obavezale da će do 2020. godine udio električne energije iz obnovljivih izvora iznositi 20%, 2030.-30%, a 2050. najmanje 50%. Sunčeva energija pored energije vode i vjetra pripada u osnovu obnovljivih izvora energija. Također proizvodnja energije putem spaljivanja organskih tvari, a jednim dijelom i smeća “zakonski” se smatra proizvodnjom iz obnovljivih izvora. Da li to možemo akceptirati kao energiju iz obnovljivih izvora na svakom od nas je da odluči.
Znanstvenici tvrde da će sunce sijati narednih 4,5 milijarde godina. Iz tog razloga ne trebamo biti u brizi da će u skoroj budućnosti taj izvor energije nestati.
Danas u mnogim zemalja postoje atraktivne subvencije za sve koji se odluče investirati u solarnu energiju.
U većini Europskih zemalja možete višak proizvedene struje isporučiti državnom energetskom koncernu koji se nalazi u vašoj zemlji, te za to dobiti financijsku naknadu koja je garantirana ugovorom, a proizlazi iz Zakona o obnovljivim izvorima energije.
Investiranjem u solarnu energiju činite dobro i cijelom našem planetu. Teži se zaustaviti globalno zatopljenje, odnosno da prosječna temperatura na zemlji ne pređe granicu od dodatnih 2 stupnja celzijusa. Ako to uspijemo ostvariti razina mora i oceana do kraja ovog tisućljeća će se dignuti za maksimalno 1 m, a to je još uvijek dobar preduvjet da mi i buduće generacije možemo nastaviti lijep život na našem planetu.
Korištenje solarne energije je jedno od naših najjačih oružja u borbi protiv globalnog zatopljenja.
Njemačka nije baš zemlja koja obiluje brojem sunčanih sati. Prije bi se reklo da obiluje brojem oblačnih i kišnih dana. Prosječan broj sunčanih sati po kvadratnom metru na godinu u Saveznoj Republici Njemačkoj iznosi 950 sati. Daleko sunčanije europske zemlje su Italija, Portugal, Španjolska i Grčka. U tim zemljama prosječan broj sunčanih sati se penje čak do 1600.
Usprkos niskom broju sunčanih sati Nijemci su 2011. godine ostvarili kvotu od 20 % proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Nedostatak u suncu nadomjestili su proizvodnjom struje iz vjetra i vode, kao i spaljivanjem biološke mase.”
Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj?
Republika Hrvatska ima veći broj sunčanih sati od Njemačke. Prosječan broj sunčanih sati na godinu po metru kvadratnom u našoj zemlji iznosi 1200 sati.
U južnoj Dalmaciji i na otocima je još povoljnije stanje. U tim dijelovima Hrvatske broj sunčanih sati može se popeti čak do 1500.
U prijašnje vrijeme gotovo da nije bilo za vidjeti u našoj zemlji na krovovima fotonaponske panele za proizvodnju struje. Ono što se ponegdje vidjelo bili su solarni sustavi za grijanje tople vode.
U zadnjih par godina u Hrvatskoj se pojavilo više tvrtki koje nude postavljanje fotonaponskih sustava za proizvodnju struje na privatne kuće, ali i na državne objekte. Cijena jednog fotonaponskog sustava bolje kvalitete za prosječnu veličinu krovišta od 10 m2 se danas kreće između 17.000 i 25.000 €. U to je uračunana dokumentacija i svi troškovi.
Pošto je to još uvijek prilično visoka cijena za veći broj hrvatskih građana, neke od tvrtki nude “sistem najma” gdje mušterija iznajmljuje svoje krovište na 14 godina, a nakon tog roka preuzima u vlasništvo fotonaponski sustav. Nakon tih 14 godina mušterija koja je postala vlasnikom sustava može koristiti dobivenu električnu energiju za vlastite potrebe ili ju prodavati državi.
Birokratska prepreka u realizaciji postavljanja fotonaponskih sustava je ishodovanje dokumentacije. Da bi dobili odobrenje za “povlaštenog proizvođača električne energije” morate u Republici Hrvatskoj ishodovati veći broj različitih dozvola koje koštaju preko 1.000 €.
Što se tiče fotonaponskih panela, oni se danas većinom kupuju u Kini. Kina je najveći proizvođač fotonaponskih sustava na svijetu, te proizvodi panele prilično dobre kvalitete. Iskoristivost panela nove generacije je oko 40 godina.
Također i njemačke tvrtke kupuju panele u Kini, te ih postavljaju u Njemačkoj i drugim zemljama.
Pored fotonaponskih panela za proizvodnju električne energije potrebno je posjedovati i transformator struje kao i dodatno električno brojilo koje pokazuje koliko je struje proizvedeno i ubačeno u državnu mrežu. Ako struju koristimo za osobnu potrebu tada moramo dodatno imati i akumulatore.
Kod proizvodnje tople vode solarnim putem koristi se druga vrsta panela. Ispod tih panela nalaze se cijevčice kroz koje prolazi posebna vrsta ulja koje se vrlo lako zagrijava i dugo zadržava toplinu. To ulje grije bojler sa vodom.
Interesantno je napomenuti da moderni solarni sustavi proizvode električnu energiju i kada je oblačno, čak i kada pada kiša, međutim smanjenim kapacitetom.
Po meni solarni sustavi za proizvodnju struje zauzimaju mjesto ispred hidroelektrana i vjetrenjača.
Gradnjom hidroelektrana i vjetrenjača mijenjamo prirodni okoliš, te unosimo neravnotežu u ekološki sustav.
Pored toga običan građanin nije u mogućnosti u privatnom vlasništvu posjedovati veliku hidroelektranu ili polje vjetrenjača. S druge strane solarni sustavi su u današnje vrijeme svima dostupni, naravno ako posjedujete svoje vlastito krovište.
Solarna energija ima veliku prednost, a to je da se može koristiti “decentralno”. To znači da jedna osamljenu kuću u Lici ili Dalmatinskoj zagori gdje nikada nije sprovedena javna energetska mreža može koristiti struju proizvedenu solarnim panelima. To je ogromno veselje za baku i djeda koji već desetljećima živi u kući bez priključka struje te modernih električnih uređaja.
Solarni paneli se mogi instalirati na općinske i županijske zgrade, bolnice, škole, sportske dvorane, zgrade privatnih poduzeća, na crkve i župne zgrade, na garaže, te naravno na privatne krovove kuća i stambenih zgrada.
Njemačka savezna pokrajina “Baden – Württemberg“ postavila je visoki cilj da do 2050. godine 80% energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Na kraju 2012. godine u toj pokrajini bilo je instalirano oko 0,4 kw solarnih panela po stanovniku.
Republika Hrvatska ima prirodne uvjete, državne poticaje, te ekološki osvještene građane kao temelj za odličan razvoj solarne proizvodnje energije u skoroj budućnosti.
Proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima je važan indikator za mjerenje održivosti, ali i pokazatelj tehničkog napretka, ekološke svijesti i “pametnog” investiranja.
Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „Peleman Industries NV"
















































