Knjiga je na promociji prodavana po cijeni od 20 eura, a nakon promocije moguće ju je kupiti po cijeni od 25 eura! Također je osnovana i udruga koja upućuje na probleme žena sa ovom bolešću.
Dražen Katić
četvrtak, 12. ožujka 2026.
Održana Promocija knjige "Pobjediti endometriozu?"!
Knjiga je na promociji prodavana po cijeni od 20 eura, a nakon promocije moguće ju je kupiti po cijeni od 25 eura! Također je osnovana i udruga koja upućuje na probleme žena sa ovom bolešću.
Dražen Katić
ŠTETNOST NOVOG TRENDA!
Prekomjerno konzumiranje mesa kao ekonomski, socijalni i ekološki problem!
piše: Dražen Katić, Hrvarsku Glas Berlina, 05. veljače 2014.
Životinje se uzgajaju u neodgovarajućim uvjetima. Njihov rast ubrzavamo hormonima rasta, vitaminskim dodacima pospješujemo uzgoj, te ih preventivno liječimo antibioticima!
Konzumiranje mesa postalo je “in”. U današnje doba se meso i mesni proizvodi ne samo jednom dnevno, nego ponekad i više puta na dan nađu na jelovniku!
Rezultati takve ishrane uzimaju već sada svoj danak. Djeca se ubrzano razvijaju od “hormona rasta”, antibiotici sve slabije djeluju kada smo bolesni, pošto antibiotike unosimo hranom pa bakterije stvaraju rezistenciju. Dječji dijabetes, prekomjerna težina, povećana masnoća u krvi postali su česte dječje bolesti. Bolesti srca i krvnih žila zauzimaju prvo mjesto po smrtnosti u europskim zemljama. Moždani i srčani udar su postali gotovo pravilo. Umiranje srednje generacije u dobi između 40 i 60 godina je sve učestalije.
Usprkos izobilja hrane i naprednoj medicini postići će se nivo da će pogrešnim načinom ishrane i utjecajem stresa duljina životnog vijeka sadašnje mlade i srednje generacije pasti ispod granice koju su doživjeli naši djedovi i bake.
Sa ekološkog stajališta povećana proizvodnja goveđeg mesa je opasna. Uzgoj goveda dovodi do dodatnog izlučivanja metana u atmosferu, a metan vrlo agresivno uništava ozonski omotač. Pored toga za uzgoj mesa potrebne su velike količine vode.
Prema “Statisti” za uzgoj jednog kilograma mesa je potrebno 16.000 litara vode, a za uzgoj jednog kilograma žitarica 1.350 litara.Postavlja se pitanje tko profitira od proizvodnje i prekomjernog konzumiranja mesa i mesnih proizvoda?
Da li su to koncerni koji proizvode hranu za stoku? Da li su to velike farme za uzgoj životinja? Da li je to medicina i farmaceutska industrija ? Da li su to veliki prodajni lanci i restorani?
Svi nabrojeni faktori ostvaruju pozamašan profit u procesu uzgoja, prodaje i konzumacije mesa i mesnih proizvoda. Naposljetku kada čovjek oboli medicina i farmaceutska industrija ostvaruju svoj dio dobiti.
Činjenica je da jedini koji gubi u prekomjernom konzumiranju mesa i mesnih proizvoda je potrošač. On gubi na svim područjima. Meso nije jeftino, znači da potrošač ima ekonomski gubitak. Od prekomjernog konzumiranja mesa se obolijeva, znači gubitak zdravlja.
Masovni uzgoj goveda oslobađa velike količine metana, a to znači ekološki gubitak kako za pojedinca tako i za cijelu ljudsku zajednicu. Korištenjem žitarica za uzgoj životinja povećava im se cijena na svjetskom tržištu, te postaju sve nedostupnije za prehranu stanovništvu siromašnih zemalja. To je socijalni problem.
Ako već nismo vegetarijanci uravnotežena ishrana bi značila: 2 puta meso na tjedan, 2 puta riba na tjedan i 3 puta vegetarijanska hrana tjedno. Nije se uvijek lako pridržavati tog pravila. Užurbani način života i pad životnog standarda pogodovali su posebno u velikim gradovima konzumiranju “brze hrane”, a ona se sastoji većinom od mesnih proizvoda.
Njemački portal Bild.de 10.01.2013 objavio je da svaki građanin Njemačke u svome životu prosječno pojede u obliku salame, gulaša i šnicli 1094 životinje, te od toga:
- 945 pilića
- 46 svinja
- 46 pura
- 37 patki
- 12 guski
- 4 janjca
- 4 goveda
Navedeni podaci su dio studije BUND-a Njemačke.
“Statista” nam prikazuje potrošnju mesa (u kilogramima) po glavi stanovnika 2005. u navedenim zemljama, te prosječnu potrošnju u svijetu:
– USA……………………………………….126,60
– Australija………………………………..117,60
– Španjolska………………………………107,90
– Argentina………………………………..88,60
– Velika Britanija………………………..83,90
– Njemačka………………………………..83,30
– Norveška…………………………………61,70
– Kina……………………………………….59,50
– Rusija……………………………………..52,10
– Južna Afrika…………………………….46,20
– Japan………………………………………45,40
– Svjetska potrošnja…………………….41,20
– Tajland…………………………………….26,70
– Nigerija……………………………………7,50
– Bangladeš………………………………..3,10
Vidljivo je da su industrijske zemlje daleko iznad svjetskog prosjeka potrošnje mesa po glavi stanovnika.
U proizvodnji i prodaji mesa nerijetko dolazi do zloupotrebe. Prodaje se pokvareno meso, meso koje ne odgovara deklaraciji i sl.. Ne samo da se radi o prevari potrošača, nego se ozbiljno narušava i zdravlje građana.
Tome se možemo oduprijeti kupujući meso iz ekološkog uzgoja. Činjenica je da je to meso skuplje, međutim ako ga budemo manje konzumirali opet ćemo izaći na kraj sa našim mjesečnim budžetom za kupnju hrane.
Na web stranici WWF-a pod temom meso i konzum stoji: “Tko jede manje mesa može si priuštiti skuplju salamu i šniclu iz ekološkog uzgoja. Njemačko Društvo za ishranu preporuča iz zdravstvenih razloga 300 – 600 gr mesa tjedno, a to je manje od polovice koju danas prosječno konzumiramo.
Kako bi bilo učiniti prvi korak – jednostavno jedan dan u tjednu bez mesa!”
Ako spadamo u skupinu koja konzumira svakodnevno meso i mesne proizvode mogli bi o navedenom prijedlogu razmisliti. Ako nam financije dozvoljavaju prođimo jedan dan u tjednu u restoran i naručimo vegetarijansko jelo. Na taj način taj dan u tjednu nećemo doživjeti kao kaznu, već kao po klon nama samima.
Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni. Dražen Katić
utorak, 10. ožujka 2026.
NAJVAŽNIJI JE OSMIJEH!
Kakvu turističko-ugostiteljsku ponudu treba Republika Hrvatska!
Piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 19.02.2014.
Za Republiku Hrvatsku turizam igra jako važnu ulogu! Za kvalitetni turizam morate imati jako dobru ugostiteljsku ponudu. Te dvije stvari idu jednostavno zajedno.
Bilo da se radi o godišnjem odmoru na moru, odlasku na skijanje, seoskom turizmu, brdskom ili planinskom turizmu koji je popraćen vožnjom bicikla ili planinarenjem, medicinskom turizmu i wellnessu, morate imati kvalitetne popratne ugostiteljske objekte!
Sjećam se kada sam 2010 godine u maju proveo par dana godišnjeg odmora u Austriji u blizini Kitzbühela. Krenuli smo iz Štutgarta, temperatura je bila gotovo 30 stupnjeva celzijusa. Za par sati vožnje stigli smo u Kitzbühel, te se tada počeli penjati automobilom na Alpe. Sat vožnje samo u brdo.
Zaboravio sam koja je to bila nadmorska visina, ali znam da smo nakon sat vožnje završili među oblacima.
Konačno smo došli do jednog lijepog motela gdje smo rezervirali par
dana. Temperatura je bila oko 1 stupanj, znači razlika u temperaturi u 5
sati gotovo 30 stupnjeva celzijusa.
Motel je bio obiteljski obrt, jako ugodna atmosfera, familijski odnos prema gostu. Imao je unutarnji bazen, saunu, prostor za wellness. Što čovjeku više treba?
Međutim, što da radite u Alpama cijeli dan?
Gledati televiziju možete i kod kuće, a u sauni i bazenu ne možete ostati cijeli dan!
Pošto smo mi došli iz Štutgarta, a tamo ljudi rado pješače odlučili smo se ići pješice u brdo, svaki dan u drugom pravcu.
Drugi dan smo krenuli nakon doručka na pješačenje. Temperatura je bila oko nule i polako je počinjao snijeg. Penjali smo se sve više i više u brdo prema oblacima. Osim prekrasne prirode, nije bilo nigdje ničega. Nakon sat vremena penjanja nismo sreli više niti jednog čovjeka, međutim nastavili smo dalje.
Najveći problem je bio da nismo ponijeli ništa za jelo i piće jer smo računali da postoji neki mali restoran za turiste. Tako je i bilo. Nakon sat vremena penjanja došli smo do jednog malog restorana koji je bio zatvoren, a radio je samo vikendom, naravno iz razumljivih razloga.
Nastavili smo pješačenje. Penjali smo se skoro 2 sata u planinu. Imao sam osjećaj da se penjemo na nebo, bili smo jako žedni i disanje je bilo otežano. Pošto nismo ponijeli vodu pili smo iz obližnjih glečera koji su se topili. Kako smo nastavili penjanje snijega je bilo sve više i više.
Nakon gotovo 3 sata penjanja na planinu naišli smo na jednu malu vikendicu sa terasom, te stolom i klupom. Terasa je bila otvorena tako da smo sjeli na klupu, te od iscrpljenosti odspavali pola sata. To je bilo prvo mjesto nakon 3 sata penjanja na koje smo mogli sjesti i malo se odmoriti. Poslije kratkog sna, krenuli smo natrag niz planinu. Trebalo nam je 2 sata da stignemo do motela.
Ne mogu vam opisati osjećaj kada smo ugledali motel, znali smo da je tamo toplo, da ima hrane i pića.
Ovom pričom sam vam htio skrenuti pažnju na to, koliko su važni ugostiteljski objekti u turizmu.
Turizam u Republici Hrvatskoj igra presudnu ulogu i bitno utječe na životni standard građana, indirektno preko bruto društvenog proizvoda ili direktno preko mjesečnih primanja onih koji rade u turizmu. Svaki godišnji odmor pamti se posebno po tome kakvu smo imali ugostiteljsku ponudu. Da li je hrana bila ukusna i raznovrsna, da li je bila svježe pripremljena? Sve to ostaje dugotrajno u pamćenju turista.
Međutim odnos ugostiteljskog osoblja prema turistima ostaje u najdužem sjećanju. Od konobara koji vas poslužuje, glavnog kuhara koji prati izdavanje večere, menadžera hotela koji vas ljubazno pozdravi, pa do spremačice koja svako jutro uredi vašu sobu. Ako je njihov odnos bio profesionalan i ljubazan turist to gotovo nikada neće zaboraviti.
Ponekad nesvjesno uspoređujem ugostiteljsku ponudu zemalja u kojima sam proveo godišnji odmor sa ugostiteljskom ponudom u Republici Hrvatskoj.
Kod nas je hrana dobra i ako niste previše izbirljivi biti ćete sa tom ponudom zadovoljni. Međutim nedostaju popratni sadržaji koji su sastavni dio turizma.
2004 sam posjetio Tunis. Ugodna arapska zemlja. Ono što me se posebno dojmilo je da gotovo svako tko radi u turizmu govori jako dobro 4 jezika: arapski, francuski, engleski i njemački. U ranim jutarnjim šetnjama sretao sam siromašne ribare koji love na plaži ribu za ručak. Čak su i ti ljudi koji nikada nisu išli u školu govorili toliko njemački da smo se mogli sporazumjeti. Od njih sam saznao nešto više kako običan mali čovjek živi u Tunisu.
Međutim ono što govori o kvaliteti turizma u Tunisu je činjenica da oni ne dopuštaju turistu da mu bude dosadno. Prilikom jutarnjih šetnji redovito sam sretao grupu koja je organizirano na konjima jahala uzduž plaže. Svako jutro je obavezno na plaži izvođen jutarnji fitness sa muzikom kojeg je vodio trener sporta.
Svaki dan nakon večere je bila nova predstava ili animacija na bini hotela u kome smo odsjeli.
Tunežani se jednostavno stalno bave gostom tako da gost i nema veliku mogućnost otići u neki drugi restoran ili hotel i tamo potrošiti svoj novac.
Prema turistima su svi ljubazni. Policija na konjima obilazi plažu, tako da ne morate biti u strahu da će vam se nešto dogoditi ili da će vam nešto nestati.
Nakon završenog godišnjeg odmora dali smo napojnicu osobi koja je pospremala sobu. U Tunisu najčešće radi samo jedna osoba u familiji, a plaćom moraju prehraniti cijelu obitelj.
Sličan odnos prema turistima doživio sam na Velikom Kanarskom Otoku. Iako je hrana bila neslana, godišnji je ostao nezaboravan, ne samo po ljepoti prirode, nego prije svega po toplom i srdačnom odnosu prema turistima.
U Republici Hrvatskoj turisti mogu uživati u ljepotama prirode, raznovrsnim hrvatskim specijalitetima, čistoći mora i rijeka.
Ono na čemu se treba raditi je razvući turističku sezonu dodatnim van-sezonskim ponudama, te poboljšati profesionalizaciju turističkog osoblja.
Kod nas postoji stečena navika da se turistička sezona priprema u maju, pa ako se dogodi da je početkom maja posebno toplo vrijeme u vanjskom bazenu hotela nećete se moći okupati pošto je zatvoren.
Upravo je to bio slučaj prošle godine kada sam posjetio prijatelja u Novom Vinodolskom. Bila je sredina maja i temperatura gotovo 30 stupnjeva. More je bilo prehladno za kupanje. Na gradskoj plaži nalazio se hotel s prilično velikim vanjskim bazenom koji nije bio u uporabi. Do danas mi nije jasno zašto taj bazen nije bio otvoren, da se turisti i mještani u njemu mogu okupati, a hotel bi sigurno dobro zaradio dodatnom prodajom hrane, pića i sladoleda.
Pod profesionalizacijom turističkog osoblja smatram da od spremačice pa do menadžera hotela svatko treba voditi brigu da se gost osjeća ugodno, biti u kontaktu sa gostom, upoznati ga sa ponudama i znamenitostima grada u kome se nalazi.
Gostu na godišnjem ne smije biti dosadno. Vremena kada se prodavala “voda i sunce” su odavno prošla.
Ugostiteljska ponuda počinje kada turist ulazi na graničnom prijelazu u našu zemlju, a završava kada napušta Hrvatsku. Osmjeh graničnog policajca, konobara, menadžera hotela, prodavačice voća na gradskoj tržnici turist neće zaboraviti.
Međutim, neće ni zaboraviti osmjeh koji nije dobio. Vrlo je važno shvatiti da turisti nisu prisiljeni dolaziti na ljetovanje u Republiku Hrvatsku. Međutim naše profesionalno osoblje ih može tijekom godišnjeg odmora vezati za našu zemlju, tako da iduće godine dođu ponovo i dovedu svoje prijatelje!
Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne knjige, izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.
Dražen Katić
ponedjeljak, 9. ožujka 2026.
Panel rasprava "Žene u fokusu zajednice"!
Portal Karlovacki.hr navedeni događaj opisao je kratko i sadržajno, citiram: https://karlovacki.hr/panelom-liderice-tradicije-istaknuta-kljucna-uloga-zena-u-razvoju-lokalne-zajednice/
"Ususret Danu žena, a u organizaciji Zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“ Karlovac i Mladeži HDZ-a Karlovac, u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić”, održan je panel „Liderice tradicije - žene u fokusu zajednice“.
-Panel je okupio žene koje svojim radom, predanošću i angažmanom čuvaju tradiciju, jačaju kulturni život te doprinose razvoju i povezanosti lokalne zajednice. Kroz osobna iskustva i primjere iz prakse istaknuta je važna uloga žena u očuvanju vrijednosti, volontiranju i društvenom djelovanju, poručili su iz Zajednice žena.
Svoja iskustva i rad predstavile su panelistice: Ivana Zaborski, predsjednica DVD-a Gornje Stative, Darija Barac, tajnica Vatrogasne zajednice grada Karlovca, Mirjana Družak, predsjednica KUD-a Turanj, Irena Prpić, članica KUD-a Sveti Rok Skakavac, Marjana Martinac, predsjednica ZOAKD Karlovac i predsjednica KUD-a Stative.
Organizatori ističu kako je panel još jednom potvrdio koliko su žene važan pokretač društvenog života u zajednici – kroz vatrogastvo, kulturno-umjetnički rad, volontiranje i očuvanje tradicije." KRAJ CITATA!
Dražen Katić
srijeda, 4. ožujka 2026.
VINART - Press Silent Tasting!
Silent Tasting održao se treću godinu zaredom, a radi se o sjedećem kušanju preko sto odabranih vina iz četiri hrvatske vinske regije namijenjeno prvenstveno stranim i domaćim novinarima koji su se u tišini i bez vanjskih utjecaja mogli potpuno posvetiti vinima, fokusirajući se na mirise, okuse i teksture.
Kušanje je bilo vrlo interesantno, posebno sa stajališta da su kušači bili isključivo moji kolege novinari.
Vina smo ocjenjivalo bodovima od 1 do 100, a ocjenjivalo se:
1, Izgled (boja i bistrina)
2. Balans ( alkohol, kiselina, tanin, slatkoća)
3. Dužina trajanja ukusa
4. Kompleksnost
5. Potencijal odležavanja
Press Silent Tasting održan je u zagrebačkom hotelu Esplanada 4. i 5. ožujka 2026.
https://biz-vinart.hr/silent-tasting-2026
Vina su ocjenjivana u bodovnom razredu od 1 do 100 bodova:
1. Izvanredno vino 95 do 100 bodova
2. Odlično vino 90 do 94 boda
3. Vrlo dobro vino 85 do 89 bodova
4. Dobro vino 80 do 84 boda
5. Prosječno vino 75 do 79 bodova i
6. Slabija kvaliteta vina - ispod 75 bodova
Na slijedećim videozapisima možete doživjeti dio atmosfere sa VINARTA 2026!
"Silent Tasting" je naćin kušanja vina u potpunoj tišini pa nemojte da vas zbuni muzika koja je dodana videozapisima. Inače bi gledanje videozapisa bilo poprilično monotono.
Za mene je osobno ovaj VINART ostavio lijepi dojam uz druženje s kolegama novinarima te uz kušanje po meni izuzetnih hrvatskih vina.
Dražen Katić
BORBA DAVIDA I GOLIJATA!
Malo i srednje poduzetništvo u borbi protiv megakoncerna
piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 28. veljača 2014.
Uzmimo kao primjer malu trgovinu prehrambenim proizvodima u našem susjedstvu.
Mala obiteljska trgovina, zaposlenici su članovi familije, a kupci obližnji susjedi.
Takve male obiteljske trgovine u Njemačkoj se nazivaju “Tante Emma Laden”, odnosno trgovina kod tetke Emme.
Kada sam prije više godina došao u Štutgart još je bilo za vidjeti po koju trgovinu tog tipa, a danas su one prava rijetkost.
Međutim vratimo se našem susjedu trgovcu. On nudi gotovo sve proizvode koje trebamo, izbor nije prevelik ali je zadovoljavajući.
Samo koji kilometar dalje nalazi se konkurencija našem susjedu.
Golijati zvani: Aldi, Lidl, Spar, Kaufland nude veliki asortiman proizvoda. Čak i po desetke različitih marki istog proizvoda. Kako bi se za ispravan proizvod odlučili trebate oko pola sata istraživanja marki ili konzultaciju sa ljubaznim prodajnim osobljem.
Naš susjed koga možemo nazvati “Davidom”, bori se svakog dana da preživi, plati porez i da kupi nove proizvode za svoju trgovinu.
Da li je to zaista borba Davida i Golijata?
U Starom zavjetu je zapisano da se David suprostavio Golijatu i pobijedio ga na kraju. Međutim biblijski David je imao praćku, te je kamenom pogodio Golijata u glavu i oborio ga.
Da li i naš susjed “David” koji vrijedno radi svakog dana da prehrani obitelj ima praćku?
Svi znamo da je to neravnopravna borba. Da mali i srednji poduzetnici imaju malu konkurentsku šansu u borbi sa megakoncernima.
Mi kao susjedi i građani možemo biti ta praćka koju “David” treba. Kupujmo lokalno, kupujmo od obližnjeg seljaka domaće proizvode, kupujmo kod našeg susjeda u maloj trgovini.
Tko kaže da je hrana uvezena iz Španjolske i Nizozemske zdravija i bolja od hrane proizvedene kod nas na selu.
Malo i srednje poduzetništvo predstavlja temelj gospodarstva u Europskoj Uniji, te zapošljava više od dvije trećine zaposlenika u privatnom sektoru.
U Republici Hrvatskoj malo i srednje poduzetništvo čini 99,5 % ukupnog gospodarstva, koje ostvaruje više od 50 % udjela u BDP-u.
Državu naš susjed “David” pretjerano ne interesira, iako se u javnosti prikazuje sasvim suprotno.
Pri Ministarstvu poduzetništva i obrta Republike Hrvatske postoji “Uprava za malo i srednje poduzetništvo”. Na WEB stranici ministarstva nalazi se ovo opširno objašnjenje zadataka i djelatnosti Uprave:
” Uprava za malo i srednje poduzetništvo i obrt prati stanje u području malog i srednjeg poduzetništva, obrta, zadrugarstva te klastera s ciljem prepoznavanja i otklanjanja prepreka za njegov brži razvoj, predlaže politiku mjera za sustavni razvoj kroz promidžbu, izobrazbu, informiranje, stručnu pomoć, formiranje i dodjelu poticajnih sredstava, nadzire namjensko trošenje sredstava potpora, izgradnju institucionalne podrške, primjenu inovacija i usklađivanje pravnih propisa; potiče međusobno povezivanje subjekata maloga gospodarstva te njihovo povezivanje s velikim gospodarskim subjektima; prati djelovanje i predlaže unaprjeđenje instrumenata gospodarskog sustava; osmišljava mjere gospodarske politike za malo i srednje poduzetništvo, obrt, zadrugarstvo i klastere, predlaže i organizira stručno usavršavanje poduzetnika, prati podatke o malom i srednjem poduzetništvu i obrtu te trendove njegova razvoja; obavlja stručne poslove koji se odnose na prilagodbu propisa propisima Europske unije; surađuje s drugim tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, stručnim i znanstvenim institucijama. Izrađuje nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa iz nadležnosti Uprave; izrađuje prijedlog državnog proračuna vezano za aktivnosti Uprave, daje stručna mišljenja i objašnjenja u vezi s primjenom i provedbom zakona i drugih propisa; prati i predlaže izmjene propisa, priprema izradu i izrađuje nacrte prijedloga međudržavnih ugovora iz nadležnosti Uprave; vodi upravni postupak i upravni nadzor u upravnim stvarima iz nadležnosti Uprave, ako ti poslovi ili dio tih poslova zakonom, drugim propisom ili ovom Uredbom nisu stavljeni u nadležnost druge unutarnje ustrojstvene jedinice ili upravne organizacije u sastavu Ministarstva; prati primjenu i osigurava izvršenje zakona i drugih propisa; sudjeluje u pripremi programa i projekata te provedbi projekata iz Programa Unije, pretpristupnih programa Europske unije i ostalih oblika međunarodne pomoći, te obavlja i druge poslove iz svoga djelokruga“
Ako je naš susjed “David” i proučio tekst koji opisuje rad Uprave još uvijek mu je nejasno kome se treba obratiti zbog svakodnevnih problema “nelojalne konkurencije”, “monopolizacije tržišta”, “udruživanje u kartele” i sl.
Ako naš susjed zapadne u financijske teškoće, pošto je prodaja slaba, a nabavne cijene proizvoda za male obrtnike visoke, tražiti će put i način da si financijski pomogne.
U tome slučaju pomoć bi mogao zatražiti od Hrvatske banke za obnovu i razvitak.
Surfajući po internetu “David” je pronašao slijedeći tekst: “Hrvatska banka za obnovu i razvitak je razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske čija je osnovna zadaća poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva. Kreditiranjem, osiguranjem izvoza od političkih i komercijalnih rizika, izdavanjem garancija te poslovnim savjetovanjem, HBOR gradi mostove između poduzetničkih ideja i njihovih ostvarenja s ciljem osnaživanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva.“
„Djelatnosti Hrvatske banke za obnovu i razvitak su:“
- financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva,
- financiranje infrastrukture,
- poticanje izvoza,
- potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva,
- poticanje zaštite okoliša,
- osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika.
“David” je sebe kao malog poduzetnika (mikro poduzeće) pronašao u opisu potencijalne mušterije Hrvatske banke za obnovi i razvoj. Sad slijedi cijeli birokratski proces prikupljanja hrpe različitih dokumenata od rodnog lista pa do likvidnosti njegove trgovine kao i podnošenje zahtjeva za dodjelu financijskih sredstava. On i sam zna ako potrebna sredstva nakon dužeg administrativnog procesa i dobije, pitanje je dali će njegova mala trgovina do tada uopće postojati.
Iako je naš susjed “David” obični, mali trgovac njemu je stvarnost kristalno jasna. On je svjestan da doslovno ovisi o nama svakodnevnim potrošačima i da tu situaciju niti jedna banka, niti jedan Ured ministarstva ne može promijeniti. “David” zna da svaki puta kada njegovi susjedi odu u kupovinu u Aldi ili Lidl njegova šansa za preživljavanje se smanjuje.
Ako se trend kupovine u velikim prodajnim lancima nastavi, nestati će i zadnja “Tante Emma Laden”, a to bi bio ujedno i nestanak europske potrošačke kulture.
Za ovu temu uzeo sam primjer male trgovine u susjedstvu, premda ni u drugim branšama nije puno bolja situacija.
Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.
Dražen Katić
utorak, 3. ožujka 2026.
POTROŠAČ JE ZBUNJEN!
Piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 11.03.2014
Potrošačko društvo Europe utječe u velikoj mjeri na nacionalne ekonomije pojedenih zemalja, kao i na globalnu europsku i svjetsku ekonomiju.
Padom socijalističkog sistema te uvođenjem tržišnoga kapitalizma došlo je do eksplozije manjih ili većih prodavaonica i prodajnih centara u svim postsocijalističkim zemljama. Disciplinirani “socijalistički” potrošač našao se u jednoj sasvim novoj situaciji. Izobilje proizvoda, sezonskog i ne sezonskog voća, svih vrsta mesa, kozmetike i proizvoda za održavanje higijene promijenili su način razmišljanja i ponašanja bivšeg “socijalističkog” potrošača.
Danas postoji fenomen “zbunjenog potrošača”, odnosno potrošača koji od 30 različitih vrsta jogurta i drugih mnogobrojnih ponuđenih proizvoda ima problem izbora, odnosno odluke koji proizvod da kupi.
Prosječni potrošač također misli da kupovinom proizvoda “pomaže ekonomiju”. Samo jednim djelom to odgovara stvarnosti. Ako se proizvodi ne kupuju, onda ih nema potrebe ni proizvoditi. To je temelj trgovine, a samim tim i ekonomije.
Međutim pretjerana proizvodnja funkcionira toliko dugo, koliko dugo imamo dovoljno sirovina za proizvodnju!
Veliki problem proizvodnje, a samim tim i potrošnje je da mi pretjerano koristimo resurse, odnosno sirovine.
U Njemačkoj je bio fenomen kod pojačane potrošnje BIO benzina da je došlo do nestašice žitarica u pojedinim siromašnim zemljama koje su iz “hrane” proizvodile gorivo, te ga prodavale u Europi. Taj ECO benzin (E 10) je bio nešto jeftiniji, te stoga izazvao na početku prodaje interes potrošača. Međutim kada se pojavila glad u zemljama koje su taj benzin eksportirale, došlo je do niza protesta humanitarnih organizacija i medija. Nakon što su njemački potrošači bojkotirali kupovinu ECO benzina (E 10) tržište žitaricama se ponovo stabiliziralo.
Fenomen koji je moderno potrošačko društvo izazvalo je da se proizvodi daleko više od onoga što se može potrošiti. Samim tim pojavile su se slijedeće negativne popratne pojave:
– namjerno bacanje i uništavanje prehrambenih proizvoda kako bi održali visoku tržišnu cijenu
– individualno bacanje hrane iz nepoznavanja roka valjanosti prehrambenih proizvoda
– izgladnjivanje stanovništva siromašnih zemalja
– uništenje zemljišnih površina sađenjem monokultura, te kultura za proizvodnju ECO dizela ili ECO benzina
– uništenje ogromne količine pitke vode u prekomjernoj proizvodnji
– uništenje zdravlja potrošača jer se konzumira meso, voće i povrće iz masovnog i neekološkog uzgoja, što direktno dovodi do tzv. civilizacijskih bolesti koje su našim djedovima i bakama bile nepoznate (npr. dijabetes kod male djece, te povećana masnoća u krvi itd.)
Da dalje ne nabrajam, želio bi zaključno iznijeti da najviše od “potrošačkoga društva” profitiraju tvrtke i koncerni koji proizvode hranu, velike tvornice za preradu i konzerviranje hrane, veliki prodajni lanci i banke, a najmanje potrošač.
Trebalo bi se polako okrenuti u pravcu “inteligentnog potrošača”, koji kupuje samo potrebne stvari, odnosno kupuje u skladu sa održivim razvojem. Više puta sam napomenuo da ako nastavimo živjeti “ovako” kao do sada, tada trebamo 4 zemaljske kugle, a kao što svi znamo imamo samo jednu.
Naša civilizacija ovisna je o nafti, mineralu “rijetka zemlja” i fosfatima. Taj zaključak objavio je “Club of Rome” na održanom sastanku 06.06.2013 u Berlinu, koji je zabilježen u izvješću “Opustošeni planet”.
Znanstvenici su na sastanku upozorili na ubrzano smanjenje resursa, te uništavanju ekosistema.
Talijanski autor i kemičar Udo Bardi u Berlinu je rekao: “Uskoro ćemo investirati više energije u bušotine nafte i plina, nego eksploatacijom dobijemo. Resursi su postali rijetki, mora se bušiti sve dublje, te primjenjivati skupa tehnologija. Mi stvaramo jedan drugi planet, planet opustošenih resursa i sasvim promjenjene klime”.
Dalje je zaključeno da nestankom fosilnih goriva naša civilizacija se može vratiti u agrarno društvo.
Prelaskom sa socijalističkog samoupravljanja u demokratsko društvo Republika Hrvatska je uvela tržišnu ekonomiju. Samim time stvorilo se pogodno tlo za dolazak velikih europskih prodajnih lanaca. Odjednom su preplavili gotovo cijelu Hrvatsku njemački, austrijski i talijanski prodajni lanci. Sa vremenom su se etablirali i neki domaći prodajni centri, najveći među njima Konzum. Vrlo brzo svi proizvodi koje možemo kupiti u Njemačkoj bili su dostupni i u prodajnim lancima u Republici Hrvatskoj (Aldi, Lidl, Kaufland, DM, Baumarkt).
Hrvatski potrošač se u vrlo kratkom vremenu našao u sasvim jednoj novoj situaciji, situaciji velikog izbora. Međutim proizvodi koji su se nudili na tržištu bili su različitih cijena, kvalitete, zemlje uvoza i različitog roka upotrebe.
Shodno novim izazovima osnovana je 15.01.1998 u Republici Hrvatskoj “Hrvatska udruga za zaštitu potrošača”! To je bila prva osnovana udruga u našoj zemlji. Nakon toga osnovane su Udruge za zaštitu potrošača po većim hrvatskim gradovima.
U većini tih udruga potrošač može dobiti savjetovanje iz područja: elektroopskrbe, vodoopskrbe, telekomunikacija, robnog prometa, financija i zdravstva.
Potrošač ima mogućnost uložiti pritužbu slijedećim tijelima:
- Povjerenstvu za reklamaciju
- Državnom inspektoratu
- Sanitarnoj inspekciji
- Sudu časti
Većina Udruga ima na svojoj WEB stranici i obrazac za pritužbe, kojim se potrošač može koristiti.
Potrošača u Republici Hrvatskoj osim Udruga za zaštitu potrošača štiti i zakon. Sabor Republike Hrvatske je 13.07.2007 na temelju članka 88 Ustava RH donio “Zakon o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75/09 i 79/09)”.
Opasnosti kojima su vrlo često izloženi potrošači u Republici Hrvatskoj su ponude različitih telekomunikacijskih proizvoda, te ponude proizvoda za poboljšanje zdravlja (kreme, dodaci hrani, sredstva za mršavljenje, zdrav san itd.). Pored toga potrošač je izložen intenzivnom telefonskom marketingu, te pozivima na različite prezentacije.
Potrošač u Republici Hrvatskoj ima zakonsko pravo na podnošenje žalbe i pritužbe. Na taj način ne samo da se štite prava potrošača, već se i tjera tvrtke i koncerne na ispravan i zakonski reguliran rad. Jedino ako se ne žalimo tada smo kao potrošači zaista “nezaštićeni”!
Ovo je jedna od više zanimljivih tema objavljenih u knjizi “Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost”!
Izdanje knjige dostupno je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće „epubli“ (www.epubli.de). Pored standardne (uvežene knjige) izdanje je dostupno i u e-book formatu (PDF) po vrlo povoljnoj cijeni.
Dražen Katić
ponedjeljak, 2. ožujka 2026.
Press konferencija - "Potaknuta strahom i ljepotom"!
https://nmmu.hr/2026/02/27/konferencija-za-medije-u-povodu-predstavljanja-hrvatske-na-61-medunarodnoj-izlozbi-vizualnih-umjetnosti-la-biennale-di-venezia/
"U Velikoj dvorani Ministarstva kulture i medija (Runjaninova 2, Zagreb) u ponedjeljak, 2. ožujka 2026. u 11 sati, održana je konferencija za medije u povodu predstavljanja Hrvatskog paviljona i prostorno specifične instalacije „Potaknuta strahom i ljepotom“ (Compelled by Fright and Beauty) umjetnice Dubravke Lošić koja se priprema u Palazzo Zorzi, za 61. Međunarodnu izložbu vizualnih umjetnosti - La Biennale di Venezia.
Hrvatski paviljon, kojeg nakon dugogodišnjeg smještaja u Arsenalu, ove godine smještamo u venecijansko sjedište UNESCO-a Palazzo Zorzi, kao i sjajan projekt kojim se jedna od najboljih hrvatskih umjetnica Dubravka Lošić predstavlja na najstarijoj i najvećoj smotri suvremenog svjetskog umjetničkog stvaralaštva, predstavit će ministrica kulture i medija RH dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i kustos Hrvatskog paviljona Branko Franceschi i umjetnica Dubravka Lošić."
Dražen Katić
ŠTO NAM MOŽE KIŠA SADA?
Pitanje ljeta: Kuda s turistima kada pada kiša?
Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 31.07.2014.
Vrlo interesantna situacija. Kiša pada kako u Hrvatskoj tako i
ovdje u Stuttgartu, pa se i mi pomalo osjećamo kao turisti. Slobodno
vrijeme se može provesti između radnog stola i televizora. Međutim, to
je dosadna svakodnevnica.
Kada pada kiša turisti zaista imaju peh. Platili su godišnji odmor,
veselili se kupanju i sunčanju, a sada se nalaze u sasvim novoj
“mokroj” situaciji.
Razgledanje grada po kiši turistima i nije posebno interesantno.
Većina hotela danas ima internet pristup, pa turisti mogu i surfajuci
provesti vrijeme. Međutim, nije zadatak turizma prepustiti turista
samome sebi, već ga zabaviti i baviti se njime, kako po sunčanom tako i
po kišovitom vremenu.
Kada je sunčano lako je i za zabavu. Jutarnji yoging, organizirana
gimnastika na plaži, vožnja bicikla ili jahanje može zabaviti turista do
njegovog doručka. Navečer igrokazi, kazališne predstave, recitiranje
ili zajedničko gledanje filma može organizirati svaki hotel za sebe.
Međutim, po kišovitom vremenu je situacija daleko drugačija. Ono
što hoteli pod vlastitim krovom mogu ponuditi su mali organizirani
turniri u šahu, kartama i drugim društvenim igrama. Simbolična litra
vina za pobjednika naravno na račun hotela, uručena osobno od samog
“direktora” … Takvi jednostavni ali značajni trenutci se nikada ne
zaboravljaju!
Hrvatski gradovi mogu također kišovito vrijeme iskoristiti da
otvore širom vrata galeijama, muzejima, crkvama i sl. Na taj način
gradovi će pridonijeti i kulturnom aspektu godišnjeg odmora svakog
turista bez obzira dolazi li iz Hrvatske ili drugih zemalja.
Ako pristupimo turistu kao malom djetetu te ga zabavljamo bilo po
kiši ili po sunca, njemu onda neće biti dosadno. Zaigrano ce potrošiti
vise novca nego što je planirao. Vratiti će se zadovoljan svojoj kući i
sjećati se još danima ugodno provedenog godišnjeg odmora.
To je moderni turizam, tim putem je potrebno dalje ići te se
otvoriti za nove ideje i pristupe toj važnoj grani hrvatske privrede.
Dražen Katić
nedjelja, 1. ožujka 2026.
STRANI KAPITAL I NACIONALNI INTERESI!
Koči li …s pravom …hrvatska politika strane investitore koji žele ulagati u elitni turizam u Hrvatskoj?
piše: Dražen Katić, Hrvatski Glas Berlina, 02. kolovoz 2014.
Mislim
da u ovoj tematici hrvatska politika nije potpuno u krivu. Smatram da
jedino ona zemlja koja ima jako malo i srednje poduzetništvo, može
ostvariti ekonomsku stabilnost.
Drugim riječima …birokratska kočnica stranim ulagačima u hrvatski
turizam je zaštita nacionalnih interesa. Koči li hrvatska politika
strane investitore namjerno ili je to slučajnost, u ovom trenutku nije
ni bitno.
Hrvatski nacionalni interes je masovni turizam koji se odvija po modelu obiteljskog obrta.
Da li se u ovom slucaju radi o obitelji koja iznajmljuje apartmane ili posjeduje manji hotel, nebitno je.
Elitni turizam koji žele uvesti u Hrvatsku strani ulagači koristi
jedino stranim ulagačima. U krajnjoj liniji, strani ulagač ima mogućnost
da zaposli radnu snagu iz Rumunjske ili Bugarske i da na taj način kroz
manje rashode za plaće dodatno poveća svoj profit.
Hrvatska je stvorena na masovnom, a “ne elitnom” turizmu i
potrebno je da i dalje ide tim putem. Takva vrsta turizma dostupna je
srednjem i nižem građanskom sloju, a od njega novac i dolazi.
Građani Republike Hrvatske zadnjih godina doživljavaju konstantni
pad životnog standarda. Za mnoge familije odlazak na more postao je
luksuz i dio neostvarivog sna.
Elitni turizam ce omogućiti samo malom broju građana Republike Hrvatske da u toj vrsti turizma i uživaju.
Ako Republika Hrvatska uloži trud i napor u daljnjem razvoju
masovnog turizma koji je u većinskom obiteljskom vlasništvu, turizam
tada ima nadu za bolje sutra.
Ako se koncentriramo na elitni turizam kojim će dominirati strani
kapital morat ćemo u budućnosti sve više i više vremena provoditi
gledajući Jadransko more samo na televiziji.
Zaključna riječ o ovoj temi:
Strani kapital i elitni turizam “da”, ali samo u toj mjeri u kojoj ne ugrožava hrvatske nacionalne interese.
Dražen Katić
Pretplati se na:
Komentari (Atom)