INDIKATORI ZA MJERENJE ODRZIVOG RAZVOJA

ODRŽIVI RAZVOJ MJERI SE SLIJEDEĆIM INDIKATORIMA:



A. INDIKATORI EKOLOŠKE KOMPONENTE
1. Poboljšanje zaštite okoliša (Mjeri se emisija ugljičnog dioksida u tonama po broju stanovnika)
2. Proizvodnja električne energije fotonaponskim sustavima (Mjeri se u ukupno instaliranim kilovatima fotonaponskih sustava po broju stanovnika)
3. Volumen motoriziranog osobnog prometa (Mjeri se u broju osobnih automobila na 1.000 stanovnika)
4. Racionalno korištenje zemljišnih površina (Mjeri se u postotku zemljišnih površina sa izgrađenim stambenim objekatima i prometnicama u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu)
5. Jačanje zaštite nacionalnih parkova, parkova prirode te spomenika kulture (Mjeri se u postotku zaštićenih površina u odnosu na ukupnu zemljišnu površinu)
B. INDIKATORI EKONOMSKO-SOCIJALNE KOMPONENTE
1. Smanjenje nezaposlenosti (Mjeri se u ukupnom broju nezaposlenih po spolu)
2. Visoki nivo kvalifikacije, prekvalifikacije i dokvalifikacije (Mjeri se po broju kvalifikacija, prekvalificija i dokvalifikacija na 1.000 zaposlenih)
3. Stvaranje novih radnih mjesta (Mjeri se u postotku zaposlenih na ukupan broj stanovnika između 18 i 65 godina)
4. Kvaliteta medicinske usluge (Mjeri se po broju liječnika na 1.000 stanovnika)
5. Visina nivoa sigurnosti (Mjeri se po broju evidentiranih kaznenih djela na 1.000 stanovnika)
6. Kvalitetna ponuda gradskih knjižnica (Mjeri se po ukupnom broju ponuđene literature, video zapisa, zvučnih zapisa, muzike, dnevnih novina, časopisa na 1.000 stanovnika)
7. Visina nivoa obrazovanja (Mjeri se po broju učenika koji su nakon završenog obaveznog osmogodišnjeg školovanja nastavili i završili srednju školu)
8. Poboljšanje socijalnih, sportskih i slobodnih aktivnosti za djecu i omladinu (Mjeri se u godišnjem proračunu za djecu i omladinu u odnosu na ukupni godišnji proračun općine ili županije)
C. INDIKATORI "ZA MJERENJE ODRŽIVOSTI" U OPĆINAMA I ŽUPANIJAMA

1. Ujednačena naseljenost (Mjeri se u broju doseljenih i iseljenih stanovnika u određenom vremenskom periodu na 1.000 stanovnika, odnosno migracijskim saldom)

2. Zastupljenosti žena u lokalnoj politici – npr. općinske ili gradske vjećnice (Mjeri se postotkom zastupljenosti žena u lokalnoj politici)

3. Energetski menadžment (Mjeri se po potrošnji energije u općinama i županijama po m2 uporabnih površina - stanovanje, radni i poslovni prostori u kilovatima)

4. Ekološki menadžment (Mjeri se u postotku utrošenog recikliranog papira koji koriste za svoje printere i fotokopirne uređaje općinski i županijski uredi)
5. Javni proračun - javna potrošnja (Mjeri se u postotku javnog duga općina i županija na broj stanovnika)
6. Demokratski anganžman (Mjeri se u postotku izlaska građana na glasovanje na lokalnim izborima - općinski izbori - izbori za načelnike i gradonačelnike)
7. Volonterski angažman (Mjeri se po broju registriranih udruga, volonterskih centara i slobodnih inicijativa građana na 1.000 stanovnika)



Navedenim indikatorima možemo vrlo precizno izmjeriti nivo održivosti u općinama i županijama, a samim time i nivo održivog razvoja naše zemlje.
Samu "Održivu ekonomiju" u nekoj općini ili županiji možemo također izmjeriti koristeći se indikatorima:
1. Ekološke komponente
2. Ekonomsko-socijalne komponente
Klasična neoliberalna europska ekonomija koju mi danas prakticiramo u svim zemljama Europske Unije robuje bankarskom i krupnom kapitalu. Ona se mjeri jednim jedinim indikatorom – profitom i mega profitom. Takva neoliberalna ekonomija je autodestruktivna. Ona ignorira u potpunosti ekološku, a jednim dijelom i socijalnu komponentu. Kontinuiranim i nekontroliranim iscrpljivanjem prirodnih resursa neoliberalna europska ekonomija se gasi poput svijeće koja ubrzano dogorijeva. Klasični neoliberalni europski kapitalizam u potpunosti ignorira glavni postulat održivog razvoja "Međugenereacijsku solidarnost". Takav kapitalizam živi na račun budućih generacija.
Ako nas jednog dana djeca budu pitala "Zašto smo se tuširali i prali automobile pitkom vodom?", zar ćemo im odgovoriti da je to bilo potpuno normalno u doba neoliberalnog europskog kapitalizma!
S druge strane održivi razvoj koji se bazira na "Održivoj ekonomiji" ima za cilj dostojanstven i zdrav život građana, te "potrebama" iniciranu proizvodnju dobara, hrane i usluga.
U idućem članku ćemo podrobno analizirati indikatore za mjerenje održivog razvoja, odnosno "Održive ekonomije" u gradovima, općinama i županijama.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

MOŽEMO LI SI EKSPLOATACIJU RESURSA JOŠ PRIUŠTITI

Naša civilizacija ovisna je o nafti, mineralu "rijetka zemlja" i fosfatima. Taj zaključak objavio je "Club of Rome" na održanom sastanku prošle godine u Berlinu, koji je zabilježen u izvješću "Opustošeni planet".
Znanstvenici su na sastanku upozorili na ubrzano smanjenje resursa, te uništavanju ekosistema.
Talijanski autor i kemičar Udo Bardi u Berlinu je rekao: "Uskoro ćemo investirati više energije u bušotine nafte i plina, nego eksploatacijom dobijemo. Resursi su postali rijetki, mora se bušiti sve dublje, te primjenjivati skupa tehnologija. Mi stvaramo jedan drugi planet, planet opustošenih sirovina i sasvim promjenjene klime".
Dalje je zaključeno da se nestankom fosilnih goriva naša civilizacija može vratiti u agrarno društvo.
Najvažniji Resurs Republike Hrvatske!
Republika Hrvatska nije bogata rudama,"rijetkom zemljom", kao ni fosfatima.
Međutim ona je bogata izvorima čiste pitke vode, koji su ujedno i naš najvažniji resurs.
UNESCO-vim izvješću o zalihama pitke vode Republika Hrvatska pripada među 30 najbogatijih zemalja svijeta.
U europskim razmjerima nakon Norveške i Islanda dolazimo na treće mjesto.
Hrvatska raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku.
90% vodoopskrbe u Hrvatskoj je iz zaliha podzemnih voda.
Najbogatija regija pitkom vodom u Hrvatskoj je Lika.
U Republici Hrvatskoj postoji oko tridesetak koncesionara izvora pitke vode. Koncesija se može dobiti najduže na 60 godina, a najčešće izdane koncesije su u trajanju između 10 i 30 godina.
Najveći domaći proizvođači flaširane vode u Republici Hrvatskoj su:
1. Agrokor (Jamnica i Jana)
2. Podravka (Studena)
3. Coca Cola (Sveti Rok i Bistra)
4. Badel 1862 (Un1que i Bionatura)
U Republici Hrvatskoj postoji 18 proizvođača mineralne vode.
Proizvodnju vode u bocama mnogi vide kao veliki biznis ili biznis budućnosti.
Način proizvodnje kako mineralne tako i izvorske vode u plastičnim bocama ima negativn stranu.
Korištenjem te vode stvara se plastični otpad, a proizvodnja i distribucija troše velike količine energije. Za svaku prodanu litru vode u plastičnoj boci troši se 3 litre vode za njenu proizvodnju.
Taj način proizvodnje je neekonomičan, ne ekološki i nije u skladu sa održivim razvojem.
Pored toga nakon duljeg stajanja, u vodi koja se nalazi u plastičnim bocama počinju se stvarati bakterije. U tijeku su istraživanja koja se bave negativnim utjecajem plastike na ljudski organizam. Rezultati istraživanja će biti prije ili kasnije objavljeni.


Pozitivna alternativa za proizvodnju izvorske i mineralne vode je punjenje u staklene boce. Staklo je prirodni materijal, a boce se mogu nakon temeljitog čišćenja gotovo neograničeno koristiti. Jedini nedostatak je da je staklo teže od plastike.
Međutim kada se moramo odlučiti između zdravlja i "mogućih bolesti", između ekologije i zagađenja, između održivog razvoja i neodrživog tada bi morali zanemariti težinu stakla i uzeti to kao jedini i prirodni način proizvodnje vode.
Izvori pitke vode vrlo su bitni za Republiku Hrvatsku. Oni pripadaju svima nama kao "opće dobro", te ih treba u budućnosti sačuvati od privatizacije i prodaje stranim i domaćim koncernima.
Voda će postati u budućnosti najvažniji resurs naše civilizacije.
Općenito gledajući na resurse koje mi danas u Europskoj Uniji imamo na raspolaganju, te ih koristimo za industrijsku proizvodnju, moram naglasiti da je te resurse jako važno "racionalno koristiti" i samo onda kada više recikliranjem ne možemo dobiti potrebnu sirovinu.
Mi već sada koristimo resurse nadolazećih generacija u potpunosti ignorirajući međugeneracijsku solidarnost. Kada govorimo o brizi za starije i nemoćne, o mirovinskom osiguranju vlo rado se pozivamo na glavni postulat održivog razvoja "međugeneracijsku solidarnost". Međutim kada se radi o eksploataciji prašuma, o prekomjernom ribarstvu, potrošnji nafte i plina, proizvodnji elektro-otpada, porastu CO2 koncentracije rado ćemo zanemariti glavni postulat.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

STATUSNI SIMBOL

Razmišljao sam o nekom konkretnom projektu koji bi bio dovoljno atraktivan i unosan, te ujedno statusno predstavljao Republiku Hrvatsku.

Svaki grad ili država imaju svoj statusni simbol koji ih predstavlja u zemlji i svijetu. To može biti neka građevina, spomenik, manifestacija, npr. Ajfelov toranj u Parizu, Oktobarfest u Minhenu, tvornica mercedesa u Štutgartu itd.

Ono na što smo svi mi slabi i spremni investirati novac su djeca.

Moj prijedlog statusnog simbola Republike Hrvatske je izgradnja VELIKOG TERAPIJSKO-REHABILITACIJSKOG CENTRA ZA DJECU SA POSEBNIM POTREBAMA ILI DJECU SA TEŠKOĆAMA U RAZVOJU.

Danas ima jako puno djece koja imaju neku vrsti invaliditeta ili teškoće u razvoju. U zemljama trećeg svijeta svako peto dijete ima neku vrstu invaliditeta. Procjenjuje se da oko 1 milijarda ljudi pripada u tu skupinu.

Terapijsko rehabilitacijski centar bi imao dvije temeljne vrste terapije:

1. Terapija konjima (terapijsko jahanja)
2. Terapija dupinima

Pošto posjedujemo Jadransko more otvaranje takvog terapijskog centra ne bi predstavljalo problem. Također jahaćih konja ima dovoljno za tu namjenu. Centar bi trebao biti smješten na obali ili na jednom većem Jadranskom otoku. Potrebni bi bili otvoreni i zatvoreni bazeni sa morskom vodom za terapiju dupinima. Potrebno bi bilo nabaviti dupine i trenere koji bi izučili prvu generaciju naših terapeuta.

U Španjolskoj sam vidio kako treneri dupina izvode zajedno sa njima senzacionalne točke predstave u otvorenim bazenima. Mislim da bi kooperacija sa španjolskim trenerima u fazi uhodavanja posla "terapijskog liječenja dupinima" bio dobar poslovni potez.

Pored toga centar bi morao imati sve potrebne popratne objekte za smještaj i odmor roditelja djece koja se nalaze na liječenju. A to konkretno znači kompletnu medicinsko rekreacijsku ponudu.

Od medicinsko rekreacijske ponude bilo bi važno ponuditi:

• sistematski / općeniti pregled gostiju (djece roditelja)
• dentalne usluge (popravak zubiju, ugradnja - implantacija zubi, izrada zubnih fiksnih proteza)
• medicinska masaža i akupunktura
• večeri meditacije i yoge
• dnevni sportsko rekreativni programi: fitness, vožnja bicikla, norden walking, wellness i sportsko-rekreativno plivanje itd.

Znači kompletno sve sto se danas uopće može dobiti na modernom europskom turističkom tržištu.

Centar bi morao nuditi samo biološku prehranu, sa dodatnom ponudom za vegetarijance.

Zapošljavao bi sve profile ljudi: od medicinskoga osoblja, sportske i medicinske terapeute, psihologe, trenere sporta, liječnike tradicionalne europske i kineske medicine, animatore, učitelje yoge i meditacije, učitelje stranih jezika, prevodioce, hotelske djelatnike itd.

U samome centru i oko njega bila bi dozvoljena jedino upotreba vozila na električni pogon: od vozila dostave, električnih bicikala, motora pa do manjih električnih automobila koje bi korisnici centra mogli koristiti prilikom odlaska u grad ili za vrijeme popodnevnoga izleta.

Centar bi morao obilovati raznim radionicama te obavezno ergoterapijom. Mogućnost učenja stranih i hrvatskog jezika, te plesa u večernjim satima moglo bi biti dodatni dio programa. Svakodnevnu večernju animaciju odradili bi profesionalni animatori, a jutarnji fitness treneri sporta.

Ako bi napravili takav jedan centar bili bi jedinstveni u cijeloj Europi. Zbog blage mediteranske klime centar bi imao mogućnost rada 12 mjeseci na godinu.

Financiranje izgradnje takvog jednog centra također ne bi bio problem, većim dijelom bi se financirao kroz fondove Europske Unije.

Možda Vam na prvi pogled to sve izgleda utopijski, ali nisam naveo niti jednu stvar koju već nisam vidio da postoji.

To je moja ideja za doprinos zdravlju djece, doprinos zapošljavanju, doprinos inovaciji, te doprinos humanosti.

Uvijek sam se pitao koji je statusni simbol Republike Hrvatske. Da li su to Plitvička jezera, grad Dubrovnik, Sinjska alka ili Jadransko more?

Sve navedene stvari su simboli ali su ti simboli starije povijesti. Jedan novi simbol koji bi reprezentirao Republiku Hrvatsku kao inovativnu, humanu i modernu zemlju nedostaje.

Mi trenutno posjedujemo resurse, kapacitet i financije kroz fondove Europske Unije za taj projekt.

Republika Hrvatska čeka na izgradnju svog statusnog simbola modernog doba!

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

„DEUTSCHE HANSE“ - PRETEĆA EUROPSKE UNIJE

Deutsche Hanse (lat. Hansa Teutonica) je bila „udruženje trgovaca“ koja je nastala sredinom 12. stoljeća. To udruženje je bilo rasprostranjeno u 16 zemalja, a tvorile su ga gotovo  200 manjih i većih gradova. Boje zastave udruženja trgovaca su bile  „bijela i crvena“, koje su još danas prisutne u grbovima bivših gradova Hanse.

Osnivanje „Deutsche Hanse“ je imalo dva osnovna cilja:
1. Kod transporta „robe“ preko Sjevernog mora u Aziju i Južnu Europu mnogi brodovi bili su opljačkani od strane gusara.Udruzenje trgovaca se uspješno odupiralo gusarskoj pljački te je bilo uspješno i u protjerivanju gusara sa otvorenog mora.
2. Udruženje trgovaca je bolje zastupalo interese trgovaca posebice u inozemstvu. Deutsche Hanse je imala utjecaj na stvaranje prvog pisanog „Zakona o pomorstvu“!

U 14. stoljeću su se cijeli gradovi udružili u „Deutsche Hanse“, tako da se taj period koji se proteže sve do 17. stoljeća naziva i „Städtehansa“, odnosna „Gradovi Hanse“! Još danas postoje ostaci Hanse u imenima nekih njemačkih gradova kao npr. Hansestadt Hamburg i Hansestadt Bremen.

Točan datum osnivanja „Deutsche Hanse“ nije poznat.
Tri važna faktora koja su utjecali na osnivanje udruženja trgovaca u 12. stoljeću bili su:
1. Sve intenzivniji prijevoz „robe“ brodovima u Aziju, južnu, sjevernu i istočnu Europu.
2. Od 11. stoljeća raste rasantno broj stanovnika Europe, a samim tim i proizvodnja kao i potrošnja. Roba iz inozemstva morala je biti dostavljena u Europu da bi stanovništvo podmirilo svoje potrebe. Višak robe iz Europe se izvozio.
3. Roba se proizvodila u gradovima Hanse te se izvozila brodovima. Gradovi su se na taj način bogatili te predstavljali sve veću ekonomsku ali i političku moć.

U srednjem vijeku u doba „križarskih ratova“ mnogobrojni proizvodi koji su do tada Europi bili nepoznati našli su put prema europskom potrošaču. Deutsche Hanse je svojim brodovima preko Italije dovozila sećer, začine, pamuk u cijelu sjevernu i zapadnu Europu.
Iz sjeverne Rusije je uvozila žitarice, drvo, vosak i krzno, a iz zapadne Europe trgovala je vinom.

U to vrijeme njemački gradovi Braunschweig, Hamburg i Bremen igraju važnu trgovačku rutu od južne Njemačke prema sjeveru. Međutim tako razvijena trgovina je bila mamac za pljačku morskih i riječnih gusara. Posebno su bili izloženi pljačkaškim pohodima Danaca (Vikinzi) njemački gradovi Lübeck i Hamburg.

Da se obrane od plačkaških napada ta dva grada 1241. osnovala koaliciju i stvorila vojnu pomorsku flotu. Ta pomorska flota je porazila Dance na otvorenom moru te u potpunosti pokorila jedan dio Danske. Toj vojnoj koaliciji 1247. pristupio je grad Braunschweig te u narednih 25 godina preko 60 drugih gradova. Na taj način Deutsche Hanse postaje u vrlo kratkom roku ne samo jaka ekonomska već i vojno politička sila. U periodu svoje najveće moći Deutsche Hanse je brojila 85 gradova te posjedovala više od 200 brodova.

Političko vojnu  moć Deutsche Hanse je pokazala u svrgavanju švedskog kralja Magnusa sa pretstolja. Također je i gradonačelnik Danziger objavio rat danskom kralju Christianu. Moćna Deutsche Hanse je privukla partnerstvo drugih važnih gradova kao npr. Nowogorod u Rusiji, Bergen u Norveškoj, Brügge u Nizozemskoj i Londona u Engleskoj.

Ako se pojedini gradovi nisu pridržavali tadašnjih zakona Deutsche Hanse bili su kažnjeni na način da su im oduzeti brodovi te im je bilo na taj način uništeno trgovanje.

Tri stotine godina Deutsche Hanse je predstavljala ekonomsku, vojnu i političku moć. Od sredine 16. stoljeća gradovi Hanse počinju napuštati udruženje trgovaca, tako da 1630. jedino još Hamburg, Lübeck i Bremen sačinjavaju Deutsche Hanse. I ta tri grada su 1810. godine francuskim osvajanjem pripojena Francuskom carstvu. 

Deutsche Hanse su sačinjavali 183 grada u 16 zemalja:

Gradovi „Deutsche Hanse“:
BELGIJA
Brügge
NJEMAČKA
Ahlen
Alfeld
Anklam
Attendorn
Bad Iburg
Balve
Beckum
Bockenem
Brakel
Brandenburg
Braunschweig
Breckerfeld
Bremen
Brilon
Buxtehude
Demmin
Dorsten
Dortmund
Drolshagen
Duderstadt
Duisburg
Einbeck
Emmerich am Rhein
Frankfurt (Oder)
Fürstenau
Gardelegen
Göttingen
Goslar
Greifswald
Gronau (Leine)
Halle
Haltern am See
Hamburg
Hameln
Hamm
Haselünne
Havelberg
Helmstedt
Herford
Hildesheim
Höxter
Kalkar/Grieth
Kamen
Kiel
Köln
Korbach
Kyritz
Lemgo
Lippstadt
Lübeck
Lüneburg
Lünen
Magdeburg
Marienmünster
Marsberg
Medebach
Melle
Meppen
Merseburg
Minden
Mühlhausen
Münster
Naumburg (Saale)
Neuenrade
Neuss
Nieheim
Osnabrück
Osterburg
Osterode
Paderborn
Perleberg
Pritzwalk
Quakenbrück
Quedlinburg
Rheda Wiedenbrück
Rheine
Rostock
Rüthen
Salzwedel
Schwerte
Seehausen
Soest
Solingen
Stade
Stendal
Stralsund
Sundern
Tangermünde
Telgte
Uelzen
Unna
Uslar
Vreden
Warburg
Warendorf
Werben
Werl
Werne
Wesel
Hansestadt Wipperfürth
Wismar
ENGLESKA
Kingston upon Hull
King's Lynn
London
ESTONIJA
Narva
Pärnu
Tallinn
Tartu
Viljandi
FINSKA
Turku
Ulvila
FRANCUSKA
La Rochelle
ISLAND
Hafnarfjörður
Stykkishólmur
LETONIJA
Cesis
Koknese
Kuldiga
Limbazi
Riga
Straupe
Valmiera
Ventspils
LITVA
Kaunas
NIZOZEMSKA
Bolsward
Deventer
Doesburg
Elburg
Groningen
Harderwijk
Hasselt
Hattem
Kampen
Oldenzaal
Ommen
Roermond
Stavoren
Zutphen
Zwolle
NORVEŠKA
Bergen
POLJSKA
Bialogard
Braniewo
Chelmno
Darlowo
Elblag
Frombork
Gdañsk
Goleniów
Kolberg
Koszalin
Krakow
Kwidzyn
Lebork
Malbork
Olsztyn
Slawno
Slubice
Slupsk
Stargard Szczecinski
Strzelce Opolskie
Szczecin
Torun
Wroclaw
RUSIJA
Belozersk
Ivangorod
Kaliningrad
Kingisepp
Welikij Nowgorod
Pskow
Smolensk
Tikhvin
Torzhok
Totma
Twer
Velikij Ustjug
Wologda
ŠKOTSKA
Aberdeen
Edinburgh
ŠVEDSKA
Kalmar
Nyköping
Skanör-Falsterbo
Visby
BJELORUSIJA
Polozk
Vitebsk

Promatrajući zemlje „Deutsche Hanse“ i zemlje članice Europske unije uočavamo vrlo veliku teritorijalnu sličnost.Jedino Rusija nije danas zastupljena u EU. Početak Europske unije možemo promatrati od 1951. godine kada je šest europskih zemalja osnovalo Uniju. Na početku svog osnivanja Europska unija je imala isključivo ekonomski karakter.

Danas Europsku uniju sačinjava 28 zemalja članica sa 507,42 milijuna stanovnika. U zadnje vrijeme pored ekonomske uloge Europska unija igra i sve veću političku i vojnu ulogu u svijetu. Europska unija je aktivno uključena u borbu protiv terorističke vojske ISISA, u razriješavanje vojnog konflikta između Ukrajine i Rusije itd. Zemlje članice Europske unije su i članice NATO saveza. Njega pored zemalja Europske unije čine još i SAD-e i Turska.

Za mene se postavljaju ključna pitanja kako bi funkcionirao NATO bez zemalja Europske unije te da li zemlje Europske unije za uopće trebaju NATO zaštitu Europe?

Činjenica da su SAD započele većinu ratova u zadnjih 30 godina izvan teritorija SAD-a u koje su redovito uvukle članice Europske unije. Ti ratovi su vođeni prvenstveno zbog resursa i osvanja strateških vojnih pozicija na našem planetu. Ti ratovi su imali "kao masku" svrgavanje diktatorskih režima posebice u Arapskim zemljama. I nakon svrgavanja  tih diktatorskih režima arapske zemlje su završile u teroru, drugoj vrsti diktature, siromaštvu, gladi i globalnom izbjegličkom kaosu. SAD su u pravilu nakon imperijalističkih osvajanja drugih zemalja kratko bile vojnu prisutne u tim zemljama te naposljetku povukle svoju vojsku iz tih područja. Zemlje Europske unije koje su vojno učestvovale u navedenim ratovima ili samo bile politički promatrač, nakon povlačenja američke vojske nastavile su osiguravati "red i mir" u tim zemljama. Zemlje poput Njemačke koje nisu sudjelovale u vojnim imperijalističkim ratovima Amerike nakon završetka tih ratova preuzele su ulogu u ekonomskoj izgradnji tih porušenih zemalja te izobrazbi policije.
Imperijalistički ratovi kojima smo svjedoci u zadnjih 30 godina rezultirali su stvaranjem prvo terorističke organizacije Al Quaida, a danas terorističke vojske ISISA.

Koji će politički i vojni kurs zauzeti Europska unija u narednom periodu najbolje bi nam mogli odgovoriti naši zastupnici u parlamentu Europske unije. Mi kao građani moćemo samo o tome nagađati.
Ja osobno smatram da bi daljnji savez sa SAD-om trebao postojati samo na ekonomskom području. Vojni savez nam je donio veliku štetu. Europska unija je postala krajnja destinacija političkih i ekonomskih izbjeglica iz cijeloga svijeta, dok je Amerika ostala pošteđena te ne prima izbjeglice iz zemalja u kojima je vodila ratove.
Europska unija je nadalje u nekoliko zadnjih mjeseci doživjela terorističke akcije pripadnika ISIS-a (Francuska, Belgija) dok su SAD ostale pošteđene.

Smatram da je Europska unija sa svojih 28 dosadašnjih članica i sa preko pola milijarde stanovnika sada zrela za osnivanje "Federacije" ili "Konfederacije" zemalja članica. Samim time i osnivanaj "Oružanih snaga Europske unije". Samim time će se u svijetu pozicionirati ne samo kao ekonomska, već kao i politička i vojna moć. Na našem planetu postoji nekoliko ekonomsko-vojnih giganata. To su Kina, Rusija, Pakistan, Indija i Brazil. Te zemlje čine više od 2/3 ukupnog stanovništva našeg planeta te posjeduju nuklearnu moć.

Resursi našeg planeta su pri kraju. Još će se u ovom stoljeću voditi nemilosrdni ratovi "giganata" za posljednje resurse na zemlji. Da bi Europska unija imala šansu za preživljavanje u neizvjesnoj budućnosti nikako nam nije od pomoći ekonomska zajednica zemalja. U budućnosti će preživjeti samo vojno najjači.

Na nama je da li ćemo i dalje živjeti u obitelji koja se bazira na ekonomskoj suradnji (sadašnja EU) ili ćemo učiniti slijedeći korak ka stvaranju ravnopravnog vojno-političkog "giganta" koji će nam osigurati "šansu za budućnost".

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!

Prvi puta knjiga je objavljena u ožujku 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/izazovi-globalizacije-u-%C2%A021-stolje%C4%87u

ODRŽIVA EKONOMIJA I INDIKATORI ZA MJERENJE ODRŽIVOG RASTA REPUBLIKE HRVATSKE

Ovu temu započinjem citiranim tekstom iz moje prethodno objavljene knjige „Posljednja ruža hrvatska":
„Pojam održivog razvoja prvi puta je zabilježio 1713. u svome djelu "Sylvicultura oeconomica" Hans Carl von Carlowitz u kome govori da"..samo toliko šume smije biti iskrčeno koliko može kroz plansko pošumljavanje ponovo narasti"!
Drugim riječima održivi razvoj znači da smijemo samo toliko eksploatirati obnovljive resurse (sirovine) da se mogu sigurno obnoviti.
Prva međunarodna definicija "održivog razvoja" zabilježena je 1987. u završnom dokumentu UN-a, nazvanom "Naša zajednička budućnost", više poznatom kao "Brundtlandovo izvješće", u kome se navodi: (slobodni prijevod sa njemačkog) ..."Razvoj koji će imati budućnost znači da sadašnja
generacija zadovolji svoje potrebe na način da ne ugrožava mogućnost budućih generacija da i one zadovolje svoje potrebe."

Održivi razvoj se sastoji od tri komponente i vrlo je bitno da su one u ravnoteži:
1. Ekonomska komponenta
2. Socijalna komponenta
3. Ekološka komponenta 
 
Ako bilo koja od tri komponente nadvlada, oslabiti će ostale dvije. Naš planet se nalazi u ravnoteži, a mi to stanje ravnoteže moramo samo podržati.
Održivi razvoj, odnosno održiva eksploatacija je posebno bitna za sirovine koje se sporo obnavljaju, a tu pripada iskorištenje nafte i plina, eksploatacija prašuma, iskorištenje ugljena, iskorištenje radioaktivnih ruda. Mi smo potrošili već danas sirovine budućih generacija tako da moramo radikalno promijeniti način razmišljanja, način proizvodnje, ali i potrošnje dobara i usluga.

Kod održivog razvoja vrlo je bitno voditi računa o racionalnoj upotrebi pitke vode u domaćinstvu i industriji.
Neškodljiva industrija i ekološka poljoprivreda trebaju biti temelj razvoja naše civilizacije. Pored toga ravnopravnu ulogu moraju igrati proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, kao i promet održivim prijevoznim sredstvima (električni automobili, hibridna vozila, električni bicikli, električni motocikli, te električna plovila).

Održivi razvoj podrazumijeva također i jedan poseban način življenja svakog od nas. Umjereno korištenje mesnih proizvoda, racionalna upotreba pitke vode u domaćinstvu, kupovina domaćih, a ne uvoznih proizvoda, minimiziranje kupljene ambalaže, isključivanje "stand-by" modusa za električne uređaje prilikom odlaska na spavanje, korištenje štedne rasvjete (LED) itd.

Također svaki fotonaponski sustav za proizvodnju električne energije i za grijanje su doprinos održivom razvoju!

Održivi razvoj znači i ponekad ostaviti automobil na parkiralištu ili u garaži, te otići u kupovinu biciklom ili pješice.
U zadnjih 200 godina potrošili smo resurse budućih generacija, doveli zemlju do globalnog zagrijavanja i prouzročili efekt staklenika. Klima se na planetu poremetila."
U zemljama Europske Unije pojam održivog razvoja vrlo je poznat i raširen. U najmanju ruku teoretski. Međutim prakticiranje održivog razvoja ide nešto teže.

„Statista" (www.statista.com) nam pokazuje koje 4 europske zemlje proizvode skoro 2/3 ukupnog elektrootpada u Europskoj Uniji (podaci iz 2010. godine):

Njemačka 22,2%
Italija 16,6%
Velika Britanija 13,7%
Francuska 12,4%

Elektrootpad se najčešće izvozi u afričke zemlje gdje se reciklira te nereciklirani dio spaljuje ili ostavlja odbačen u prirodi. Na taj način se pridonosi "ne-održivom" razvoju našeg planete.
 
„Statista" nam dalje pokazuje koliko se često potrošač kod kupovine hrane ili pića odlučuje za kupovinu proizvoda iz održivog uzgoja (Njemačka 2009.):

Uvijek – 3%
Često – 24%
Ponekad – 40%
Rijetko – 19%
Nikad – 14%

„Statista" obrađuje i razmišljanje mlade generacije u Europskoj Uniji postavljajući slijedeće pitanje:
Da li si ikad razmišljao da li tvoj način života ili općenito ponašanje našeg društva može imati negativne posljedice za druge ljude ili za prirodu?

Da, o tome sam već razmišljao – odgovorilo je 64% mladih ispitanika
Ne, o tome još nisam razmišljao – odgovorilo je 34% mladih ispitanika
Bez odgovora – odgovorilo je 2% mladih ispitanika

„Statista" nam dalje prikazuje koliko nam je kao potrošačima bitno kod kupovine proizvoda da proizvodi dolaze iz održivog uzgoja, odnosno ekološke proizvodnje (podaci 2014.):

Dječja hrana – 37%
Meso, riba, salama – 29%
Voće i povrće – 27%
Kruh i peciva – 26%
Gotova jela – 25%
Mliječni proizvodi – 21%
Razna pića – 16%Hrana za životinje – 15%

Proizvodi za njegu tijela – 14%
Proizvodi za higijenu – 14%
Proizvodi za domaćinstvo – 8%
Ostali prehrambeni proizvodi – 16%

Tražeći po internetu teme koje službeno obrađuju održivi razvoj u Republici Hrvatskoj naišao sam na slijedeće:

1. Na službenoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH stoji:
   Republika Hrvatska je podržala Agendu 21 i Plan djelovanja koji su usvojeni 1992. na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju, te preuzela obveze koje proizlaze iz Milenijske deklaracije i Milenijske razvojne ciljeve usvojene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 2000. Republika Hrvatska sudjelovala je i na konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument konferencije „Budućnost kakvu želimo".
   http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne-teme/odrzivi-razvoj/
   

2. Službena stranica Ministarstva turizma RH:
Predstavljen regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi"
ZAGREB, 4. 3. 2014.
U prostorijama Ministarstva turizma predstavljen je regionalni projekt „Održivi razvoj turizma u Jugoistočnoj Europi", kojega u Republici Hrvatskoj provodi Hrvatski centar za čistiju proizvodnju, a pod pokroviteljstvom UNIDO-a (Organizacija UN-a za industrijski razvoj - United Nations Industrial Development Organisation), što je dio krovnog projekta „Jačanje regionalne suradnje i umrežavanja s ciljem osnaživanja suradnje i promicanja prijenosa znanja te prilagodbe resursno i energetski učinkovite proizvodnje (RECP) u zemljama Jugoistočne Europe". Više možete vidjeti pod slijedećim linkom: http://www.mint.hr/default.aspx?id=12926

Održivi razvoj ne možemo promatrati poput trenda ili prolazne mode. On nije filozofija ili politika. Održivi razvoj je način življenja svakog od nas.
Održivi razvoj je put kojim spriječavamo destrukciju i uništenje planeta na kome živimo. To je put koji omogućava racionalno korištenje sirovina, put koji učvršćuje i podupire međugeneracijsku solidarnost.
Održivi razvoj nas udaljava od masovne (megalomanske) proizvodnje proizvoda i dobara, ali nam istovremeno omogućava umjereno i dugoročno uživanje u „potrebnim" proizvodima i dobrima.
Prakticiranje održivog razvoja započinje već u vrtiću, nastavlja se u školi, kasnije u tvrtci ili koncernu, a kruna takvog načina življenja postiže se u trećoj dobi.

Održivi razvoj u Republici Hrvatskoj ima vrlo veliku važnost kako u području očuvanja prirodnih ljepota, racionalnom korištenju prirodnih resursa, tako i u području brige i zbrinjavanja starijih i nemoćnih osoba, zapošljavanju mladih te brizi za predškolsku generaciju.

Ekonomija Republike Hrvatske nalazi se trenutačno na samome dnu. Daljnji pad ekonomije doveo bi do nelikvidnosti države i državnog bankrota.
Vrlo važno pitanje za sve nas je: Kako pokrenuti ekonomski razvoj Republike Hrvatske?
Ekonomiju Republike Hrvatske možemo usmjeriti u pravcu "Održive ekonomije" ili je dalje držati na kursu "Klasične neoliberalne ekonomije" koja se polako samourušava. Održiva ekonomija ima u Hrvatskoj potencijal, preduvjete i perspektivu.

Održivu ekonomiju možemo sagledati kroz slijedeći primjer! 
 
Tvornica "XY" bavi se proizvodnjom proizvoda i na taj način sudjeluje u ekonomskom razvoju Republike Hrvatske. Zapošljava 50 radnika koji stanuju u bližoj okolici tvornice. Tvornica za proizvodnju proizvoda koristi sirovine iz Republike Hrvatske premda ih nešto skuplje plaća od sirovina iz uvoza. Gotove proizvode visoke kvalitete većinom izvozi u Europu, Aziju i Ameriku. Jednim dijelom tvornica proizvodnjom pokriva i potrebe Republike Hrvatske. Tvornica "XY"ostvaruje svake godine dodatnu dobit. Dodatna dobit se investira u daljnji razvoj, kupovinu najmodernijih strojeva i opreme, te socijalne projekte. Tvornica ima vlastiti vozni park od 5 automobila srednje klase od kojih su dva "Smarta na električni pogon". U augustu 2014. tvornica je zbog izuzetno dobrog poslovanja ostvarila nadprosječnu dobit (ekstra profit). Jedan dio te dobiti podijeljen je recipročno na sve zaposlenike tvornice. Na taj način je omogućeno da "roditelji zaposlenici" mogu svoju djecu nesmetano opskrbiti sa školskim knjigama i priborom za novu školsku godinu. 
 
Prošle godine tvornica "XY" je financijski pomogla dovršenje gradskog vrtića. Na taj način je roditeljima zaposlenicima, ali i drugim građanima otvorena dodatna perspektiva u zbrinjavanju djece najmlađe dobi. Tvornica isplaćuje redovito plaće svojim zaposlenicima. Bolovanja radnika su gotovo na minimumu. Tvornica "XY" financijski nagrađuje svoje radnike u području inovacija i unapređenja tehnološkog procesa.
Proizvodi tvornice u skladu su sa svim europskim i svjetskim standardima. Posebno se pažnja poklanja ekološkoj komponenti proizvedenih proizvoda, te zaštiti radnika na radu i zaštiti okoliša.
Tvornica "XY" planira za iduću godinu od ostvarenog profita financirati mali "Eko park" koji bi bio na uživanje građanima i zaposlenicima tvornice. O održavanju parka brinuli bi se članovi obližnje ekološke udruge.

Navedeni primjer tvornice "XY" koja sudjeluje u Održivoj ekonomiji je naravno modificiran. Međutim on jasno pokazuje da pored ekonomske komponente (profit), tvornica ostvaruje socijalnu komponentu (financijsko nagrađivanje radnika, proporcionalnu raspodjelu ekstra dobiti, zufinanciranje gradskog vrtića, planirana izgradnja "Eko parka"), te jasno izraženu ekološku komponentu (ekološko proizvedeni proizvodi, zaštita okoliša)!
Iz navedenog primjera jasno je vidljivo da Održiva ekonomije nije "nemoguća misija". Ona nudi perspektivu kako sadašnje tako i nadolazećih generacija. Održiva ekonomija ne uništava prirodu već se pažljivo koristi njenim resursima. Ona se brine za svoje zaposlenike i sugrađane. Održiva ekonomije nije megalomanska proizvodnja proizvoda već redovita isporuka naručenih proizvoda. 
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske

  

VIŠE PRAVEDNOSTI ZA SVE POREZNE OBVEZNIKE

Europska Unija želi više pravednosti za sve porezne obveznike.
Na održanomm sastanku šefova zemalja Europske Unije prošle godine u Briselu na dnevnom redu su bile teme "poreza i energije"!
1. Korporativno izbjegavanje plaćanaj poreza
Američki koncern Apple sa svojom strategijom izbjegavanja plaćanja poreza prošle je godine izazvao veliku debatu. U borbi protiv utaje i malverzacije porezom EU želi u budućnosti više kontrolirati internacionalne koncerne. Također se želi spriječiti da se koriste "trikovi" prilikom prijavljivanja i plaćanja poreza.
Na sastanku šefova u Briselu se istaklo da zemlje Europske unije gube godišnje 1 bilijun eura od „ne plaćanja" poreza. Dalje je istaknuto da je cilj bolja izmjena i kontrola bankovnih podataka za strance u cijeloj Europskoj Uniji.
Godinu dana nakon održanog sastanka šefova zemalja Unije veliki koncerni i tvrtke i dalje vrlo uspješno izbjegavaju plaćanje poreza matičnim zemljama. Na vrlo jednostavan način prebacuju sjedište tvrtki u zemlje "vrlo niskog poreza". Na taj način direktno se oštećuje ukupan proračun zemalja Europske Unije. U državnim kasama je znatno manje novca. Taj novac nedostaje za potrebne socijalne projekte, školstvo i zdravstvo.
Veliki koncerni i tvrtke, lukavo koristeći rupe u zakonu "neplaćanjem poreza" ostvaruju ekstra profit na uštrb svih građana Unije. Žalosno je da čak i neke crkvene organizacije koje su dužne plaćati porez koriste istu taktiku poput koncerana.
Nedavno sam vidio na televiziji da u jednoj europskoj "zemlji porezne oaze" postoji mala zgrada u kojoj su registrirane preko 3.000 tvrtki. Među njima su poznate velike europske tvrtke.
2. Bankovna tajna
Na sastanku je dalje utvrđeno da će bankovna tajna ostati i dalje netaknuta za građane Europske Unije. EU želi postići sporazum sa Švicarskom i Lihenštajnom o izmjeni bankovnih podataka.
Njemačka kancelarka Angela Merkel je o novim planovima kontrole banaka iznijela da je to "veliki korak naprijed"!
Belgijski premijer Elio Di Rupo je izjavio da koncerni moraju podmiriti obaveze društvu.
Američki političari zamjeraju koncernu Apple da je preko irske kćerke-tvrtke izbjegao plaćanje visokih poreza u SAD-u. Općenito je poznato da Irska ima niske poreze za tvrtke. U svoju obranu irski premijer Enda Kenny je naveo da Irska nema specijalne dogovore sa pojedinim tvrtkama.
Ministri financija EU dobili su zadatak da do kraja 2013. godine dogovore zakon o plaćanju poreza na kamatnu dobit.
Austrija i Luksemburg se posebno obavezuju sudjelovati u automatskoj izmjeni bankovnih podataka za strance u EU.
Od navedenog u godinu dana je u Republici Hrvatskoj donijet zakon o plaćanju poreza na kamatnu dobit. Prosječno građanin RH ima 10.000 eura bankovne ušteđevine. Plaćanjem navedenog poreza državna blagajna će ojačati. Nadajmo se da će taj dodatni novac biti utrošen u potrebne projekte, prije svega suzbijanja siromaštva u Republici Hrvatskoj, te pomoć školovanju djece iz siromašnih obitelji.
3. Liberalizacija energetskog tržišta
Druga tema o kojoj se na sastanku u Briselu raspravljalo je bila cijena skupe energije za građane. Želja je bila građanima omogućiti korištenje energije po prihvatljivim cijenama, po mogućnosti iz održivih izvora energije.
Republika Hrvatska je jedna od zemalja sa posebno visokim cijenama energije, kako električne energije tako i plina.
Do prošle godine u našoj zemlji nije postojalo liberalno tržište energije, nego monopolističko.
HEP je u Republici Hrvatskoj bio jedini monopolist u prodaji električne energije. Električna energija je u našoj zemlji bila desetljećima nerealno skupa. Osiromašeno stanovništvo moralo je svake godine plaćati sve veću ratu struje.
Liberalizacijom tržišta energije i stupanjem na scenu slovenskog i njemačkog ponuđača struje nada stanovništva je bila da će se cijena struje sniziti. Mnogobrojne promidžbene akcije tri koncerna su obećavale pojeftinjenje. Također je i HEP najavio jeftiniju struju za "vjerne korisnike".
Stvarnost je danas potpuno drugačija. Ja u gradu Štutgaru svake godine plaćam sve skuplju električnu energiju. Također moja mama koja živi u Hrvatskoj nije profitirala liberalizacijom tržišta energije. Ona i dan danas plaća skupu mjesečnu ratu struje.
Par godina sam radio u području energetike i dobro upoznao filozofiju poslovanja velikih energetskih koncerana. Oni teže poput banaka maksimiranju profita. Taj profit kako u Njemačkoj tako i u drugim zemljama plaća krajnji potrošač. Dok god korištenje električne energije ne postane temeljno ljudsko pravo koncerni će i dalje krojiti politiku i cijenu energije u Europskoj Uniji.
 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj trećoj knjizi “POSLJEDNJA RUŽA HRVATSKA”!

Prvi puta knjiga je objavljena u rujnu 2014. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/posljednja-ru%C5%BEa-hrvatska

 

ČETIRI STRATEŠKE TOČKE EKONOMSKOG RAZVOJA

Ja sam strategiju ekonomskog rasta Republike Hrvatske maksimalno pojednostavnio i vidim je kroz samo četiri važne točke:

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo
2. Zdravstveni turizam i wellness
3. Informatika i programiranje
4. Industrija na bazi elektromobiliteta

Sva ta 4 elementa su uzajamno povezana i podržavaju jedni druge. Objasniti ću svaki pojedinačno.

1. Ekološka poljoprivreda i stočarstvo!

Davne 1920. godine botaničar i mikrobiolog Raoul Heineich France u svome djelu "Das Edaphon" prvi puta govori o ekološkoj poljoprivredi.

1924. antropozof Rudolf Steiner drži niz svojih predavanja na temu biološko-dimamičke poljoprivrede.

1950. javlja se moderna eko-poljoprivreda kao odgovor na urbanizaciju i industrijalizaciju.

Sedamdesetih godina osnivanjem stranke zelenih eko-poljoprivreda i ekološki uzgoj životinja za proizvodnju mesa dobiva na svojoj popularnosti.

Strategija Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske je do 2016. godine 8 % površine obradivog zemljišta koristiti za ekološku poljoprivredu.

Zašto ekološka, a ne konvencionalna poljoprivreda i stočarstvo?

Vrlo jednostavno jer naša gastronomija i izvoz ovisi o tome! Pored toga medicinski turizam i wellness ne mogu egzistirati bez eko proizvodnje. Konvencionalne proizvode ćemo teško izvoziti dok za eko proizvodima u Europskoj Uniji postoji potreba i potražnja! Razminirane površine u Republici Hrvatskoj su idealne za ekološki uzgoj.

Danas je vidljivo da najnaprednije zemlje u ekološkom uzgoju također pripadaju i u ekonomski najbogatije europske zemlje (Austrija, Švicarska, Švedska).

2. Zdravstveni turizam i wellness

Zdravstveni turizam i wellness je vrsta turizma novijeg datuma.

Postoji tendencija starenja stanovništva u zemljama Europske Unije. Još uvijek mirovine građana bogatih zemalja EU su tolike da si mogu priuštiti zdravstveni, odnosno wellness turizam. Također svijest o zdravlju i potreba bavljenja sportom treće generacije govori tome u prilog.

Zdravstveni turizam i wellness su mlade grane turizma u Republici Hrvatskoj i po meni imaju veliku šansu za razvoj.

Kod te vrste turizma se podrazumijeva korištenje hrane iz ekološkog uzgoja, kao i vegetarijanski jelovnik.

Prednost "Zdravstvenog turizma i wellnessa" je ta da se on kao ponuda koristi 12 mjeseci u godini, a ne sezonski, tako da omogućava kontinuirani dotok novca.

Kroz zdravstveni turizam ćemo dodatno uspjeti zadržati medicinski kadar u Republici Hrvatskoj, a također privući medicinski mlade obrazovane ljude iz iseljeništva!

3. Informatika i programiranje

Programi (software) su postali dio našeg svakodnevnog života. Software se ugrađuje gotovo po svuda. U "pametnim kućama" uključuju i isključuju grijanje i svjetlo, u automobilima kontroliraju tehničku ispravnost vozila, u industriji su program apsolutno zastupljen, pogotovo u industriji računala i mobitela, u medicini također!

Sve te programe netko mora napisati (programirati). Programi odnosno software su proizvod koji imaju ogromno tržište i na kojima se godišnje zarađuju milijarde.

Postavlja se pitanje zašto informatika i programiranje kao strateška točka razvoja, a ne proizvodnja hladnjaka ili kamiona?

Vrlo jednostavno. Imamo veliki broj nezaposlenih mladih ljudi mlađih od 25 godina koji bi ciljanom prekvalifikacijom stekli potrebna znanja programera.

S druge strane ako gradimo tvornicu za proizvodnju hladnjaka ili kamiona trebamo daleko veća sredstva za pokretanje proizvodnje, a možemo zaposliti daleko manji broj ljudi nego na području programiranja.

4. Industrija na bazi elektromobiliteta

Prvi električni automobil sagradila je 1888. u Njemačkoj tvornica za proizvodnju strojeva " A. Flocken" u gradu Coburgu.

Elektroautomobil doživljava nakon 130 godina sna svoju renesansu. Danas sve tvornice automobila nude serijski proizvedeno električno vozilo ili u najmanju ruku imaju prototipove koji uskoro kreću u serijsku proizvodnju.

Međutim nisu samo automobili ti koje danas električki možemo pokretati. Pored vlaka i tramvaja tu su električni bicikli, električni motori, električni čarter brodovi, a upravo se testira prvi električni zrakoplov.

Zašto je jedna od strateških točaka ekonomskog razvoja Republike Hrvatske koju predlažem elektromobilitet?

Vrlo jednostavno. To je tehnologija budućnosti. Dijelovi za sklapanje jednog mercedesa proizvode se u 40 različitih mjesta i gradova. Dijelovi se potom dovoze u tvornicu u Štutgartu i sklapaju se u gotov proizvod. Otprilike slično funkcionira i sa električnim vozilima.

Republika Hrvatska ima prostor i radnu snagu da sudjeluje ako ne u proizvodnji cijelog električnog automobila, motora, bicikla ili broda onda u proizvodnji dijelova za iste.

U kooperaciji sa velikim europskim tvornicama to bi se moglo realizirati. Pošto elektromobilitet samo nadopunjuje prve tri navedene točke strateškog razvoja idealno bi pokrenuo modernu industrijsku proizvodnju u Hrvatskoj.

Pored toga na području turizma i sami imamo veliku potrebu za korištenjem električnih vozila i plovila!

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost