Udruga za održivi razvoj i moderne tehnologije UZOR - Novogodišnja čestitka i Zamolba!

 

NOVOGODIŠNJA ČESTITKA TE ZAMOLBA ZA DONACIJU / SPONZORSTVO 2022

 

Poštovani,

U studenom 2021 osnovali smo u Zagrebu Udrugu za održivi razvoj i moderne tehnologije – UZOR!

Udruga je osnovana s ciljem da poveže hrvatske tvrtke, posebno iz područja Održivog razvoja i zelenih tehnologija na svih 5 kontinenata u jednu poslovnu B2B mrežu, gdje će svatko moći pronaći tržište, poslovnog partnera ili će moći prezentirati svoj proizvodni / uslužni asortiman te pronaći kupca ili potrošača proizvoda ili usluge.

Cilj udruge UZOR u 2022 godini je osnovati podružnice udruge na svih 5 kontinenata. U Europi smo već utemeljili 3 podruznice koje aktivno djeluju i to u: Stuttgartu, Milanu i Novoj Bili.

U 2022 godini udrugu čeka ogroman posao koji smo Vam ukratko skicirali u Programu rada udruge za 2022, koji se nalazi kao jedan od naslova u ovom blogu. Također vam možemo poslati našu financijsku konstrukciju za 2022 godinu, ali nju putem email pošte.

Par informacija o udruzi UZOR možete pogledati pod ovim blogom:

www.uzor2021.blogspot.com

Statut udruge je također pod gornjom adresom!

Sve navedene materijale na Vašu želju možemo dostaviti i email poštom!

Pošto naša udruga zastupa načelo apsolutne neprofitnosti, tj. naša dobit / zarada je na kraju svake kalendarske godine jednaka NULI kuna / eura, uspjeh našeg rada ovisi o donacijama i sponzorstvu.

U vjeri i nadi da ćete nam pomoći da ostvarimo zacrtane ciljeve u 2022 godini, srdačno Vas pozdravljamo te želimo sve najbolje kako privatno tako i poslovno u Novoj Godini!

S poštovanjem

Predsjednik udruge

Dipl.-Ing. Dražen Katić, mr.sc.

Udruga za održivi razvoj i moderne tehnologije

Gjure Szaba 4, 10 000 Zagreb

web: www.uzor2021.blogspot.com

email: uzor2021@web.de

Facebook: Udruga za održivi razvoj i moderne tehnologije

Instagram: udruga_uzor

Mob. / Whatsapp 0049 176 404 483 47

P.S. Po želji je moguće osobno ili telefonski porazgovarati i od

strane predsjednika udruge dobiti sve dodatne informacije.

 

Osnivačka skupština udruge UZOR - Izvanredna skupština udruge UZOR u Zagrebu!

30.11.2021 u Zagrebu, Kneza Mutimira 5, od 12.00 sati održana je Osnivačka skupština „Udruge za Održivi razvoj i moderne tehnologije“ – UZOR.

U lijepom prostoru koji nam je na raspolaganje stavila gospođa Gregurić, definirane su slijedeće točke dnevnog reda:

1. Imenovanje zaposničara i ovjerovitelja zapisnika,

2. Predstavljanja svrhe osnivanaj Udruge,

3. Donošenje odluke o osnivanju Udruge,

4. Donošenej odluke o usvajanju Statuta Udruge

Točke pod slijedećim rednim brojevima nisu se obrađivale, već je dogovoreno za 14 dana u Zagrebu održavanje Izvanredne Skupštine udruge UZOR na kojoj će se defiirati:

5. Izbor tijela Udruge:

- Predsjednika

- Tajnika

- Upravnog odbora

6. Donošenej odluke o imenovanju osobe ovlaštene za zastupanje Udruge u pravnom prometu

7. Imenovanje likvidatora Udruge

8. Prijedlog i usvajanje Programa rada Udruge za 2021 / 2022

Pod točkom 2. „Predstavljanja svrhe osnivanja Udruge“ gospodin Katić je govorio o Održivom razvoju kao neophodnoj komponenti u evoluciji čovjeka, u očuvanju prirode te modernom-zelenom tehnološkom razvoju. Pomenuo je tri komponente održivog razvoja: ekonomska, ekološka i socijalna te naglasio da održivi razvoj ovisi o postignutoj ravnoteži pomenutih komponenti. Naglasio je važnost Međugeneracijske solidarnosti, kao glavnog postulata Održivog razvoja.

Nazočni sudionici Osnivačke Skupštine donijeli su jednoglasno odluku o Osnivanju udruge UZOR i to u slijedećem sastavu:

Gospođa Zorica Gregurić

Gospodin Slobodan Vlašić

Gospodin Stipo Pilić

Gospodin Stjepan Medić

Gospodin Dražen Katić

Nakon donošenja akta o osnivanju udruge UZOR, prezentiran je prijedlog Statuta udruge te je prijedlog uz nekoliko nadopuna usvojen.

""""""""""""""""""""""""""""

Dana 14.12.2021 u Zagrebu na adresi Drage Gervaisa 33 (okretište Črnomerac) u 16.00 sati održat će se Izvanredna skupština „Udruge za Održivi razvoj i moderne tehnologije“ (UZOR).

Srdačno ste pozvani, a tko ima priliku i želju prisustvovati Skupštini dobit će Emailom Statut udruge i Program Izvanredne skupštine.

Vašu Email adresu možete uputiti Whatsappom ili SMSom na broj mobitela

0049 176 404 483 47.

Lijep pozdrav i do skorog viđenja u Zagrebu.

Dipl.-Ing. Dražen Katić, mr.sc.

 

Poziv na Izvanrednu skupštinu udruge UZOR u Zagrebu 14.12.2021!

 

Poštovane dame i gospodo,
30.11.2021 u Zagrebu je održana Osnivačka skupština udruge UZOR.
""""""""""""""""""""""""""""
 

Dana 14.12.2021 u Zagrebu na adresi Drage Gervaisa 33 (okretište Ćrnomerac) u 16.00 sati održat će se Izvanredna skupština Udruge za Održivi razvoj i moderne tehnologije (UZOR).

Srdačno ste pozvani, a tko ima priliku i želju prisustvovati Skupštini dobit će od mene Emailom Statut udruge i Program Izvanredne skupštine.

Vašu Email adresu mi možete uputiti Whatsappom ili SMSom na moj broj mobitela 

0049 176 404 483 47.

Lijep pozdrav i do skorog viđenja u Zagrebu.

Dipl.-Ing. Dražen Katić, mr.sc.
 

TOPLINA IZ LOKALNIH IZVORA BIOMASE

 

Članak je citiran iz online portala "agroklub",

http://www.agroklub.com/sumarstvo/toplina-iz-lokalnih-izvora-biomase/24131/

"Istok Hrvatske nekada je bio poznat po drvnoj industriji. Nažalost, proteklih dvadesetak godina, kao i mnoge druge industrijske grane, i ova je gotovo u potpunosti nestala. No, potencijal je tu. Velik je i svakako ga treba iskoristiti.

"Na prostoru županije još uvijek više tisuća hektara nije u sustavu poticaja, čak nije ni prepoznatljivo u smislu njihovog valjanog korištenja. Ljudi zanemaruju to što imaju, a ljubomorno čuvaju. U pravilu, imamo prilično nesređeno stanje sa neprepoznatljivim potencijalom te se moramo kao struka malo više pozabaviti time. Imamo površine i razloge da poljoprivreda pridonese energetskoj učinkovitosti, odnosno i samodostatnosti lokalne zajednice", ističe Andrija Matić, pročelnik UO za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije.

Brzorastuće vrste drveća pogodne za biomasu

Upravo te površine idealne su za provođenje europskog projekta. Riječ je o kulturama kratkih ophodnji, modernoj poljoprivrednoj djelatnosti koja proizvodi drvnu sječku za dobivanje energije. Riječ je o brzorastućim vrstama drveća koje se ovisno o klimatskim uvjetima, karakteristikama tla i dostupnosti vode sade ručno ili strojno. U Hrvatskoj se sade crna joha, breza, grab, kesten, jasen, bagrem, topola i vrba. Ciljana područja energetskog instituta Hrvoje Požar su Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija.
Željka Fištrek, istraživačica na energetskom institutu Hrvoje Požar ističe: "Organiziramo seminare za poljoprivrednike, upravitelje javnim zemljištem i potencijalne korisnike drvne sječke i peleta."

Na našem području ljudi još uvijek nisu dovoljno upoznati s prednostima koje sa sobom donosi proizvodnja peleta i općenito iskorištavanje biomase. Tek posljednjih desetak godina počinje se intenzivirati poticanje proizvodnje, zahvaljujući integraciji u Europsku uniju.

Pelet upola jeftiniji od lož ulja

Josip Faletar, predsjednik Klastera Slavonski hrast govori: "Sad se polako pokreće svijest ljudi i u ekonomskim razlozima jer je pelet u odnosu na lož ulje jeftiniji u pola, a u odnosu na plin otprilike za PDV. Mi kad kupimo pelet razvijamo naše firme u regionalnom razvoju. Od 100 kubika trupaca, imate 20 kubika parketa, poda ili vrata, a 80% je drvni ostatak. Ako taj ostatak oplemenite, date mu neku dodatnu vrijednost, time se i dodatno zapošljava ljude."
U čitavoj priči ne smije se zanemariti ni ekološka komponenta, koju potenciraju europske politike.
"U usporedbi sa fosilnim gorivima, to je jedan energent koji je čišći, koji je CO₂ neutralan te je zbog toga pogodniji za gradove", ističe Željka Fištrek.

Potiče se domaća proizvodnja

U našim krajevima postoji svojevrsna tradicija grijanja na biomasu, no riječ je o ogrjevnome drvetu.
Pozitivan primjer za ovu priču dolazi iz Vukovara, gdje je gradska tvrtka odlučila kotlovnicu, koja je do tad radila na lož ulje, zamijeniti i prijeći na pelete.
Prelazak na biomasu isplativ je građanima, posebice ustanovama, iz nekoliko razloga. Osim što je sirovina jeftinija, prelazak na nov sustav moguće je u visokom postotku sufinancirati iz Europskih fondova, smanjuje se emisija štetnih plinova, a ujedno potiče domaća proizvodnja."

 

KOMENTAR

Pelet kao sirovina za proizvodnju topline je atraktivan pošto je jeftiniji od lož uja, ugljena, ali i ogrijevnog drva. Međutim jedino pelet koji se proizvede od otpadnog drva je jeftiniji od ogrijevnog drveta.

Kod brzorastućih vrsta drveća potreban je oprez. Uništeni su veliki dijelovi prašuma u Južnoj Americi, posebice Amazoni u borbi za proizvodnju palminog ulja i brzorastućih vrsta drveća. I jedno i drugo su monokulture koje donose dobit koja je manja od štete koja je učinjena krčenjem prašuma. U Republici Hrvatskoj sadnja brzorastućeg drveća za proizvodnju peleta dovela bi do istog efekta kao i u Južnoj Americi.

Domaće vrste drveće poput hrasta, javora, bukve morale bi se iskrčiti da se dobiju površine za brzorastuće drveće. To bi generalno dovelo do pojave monokultura u području hrvatskih šuma što je dugoročno veća šteta od koristi.

S druge strane, kao što gospodin Faletar u gornjem članku govori, nakon iskorištenja jednog trupca ostaje nam 80% drvnog otpada kojeg možemo ili spaliti ili proizvesti od njega pelet. Ako otpad koristimo za ogrjev dobivamo nisku energetsku (ogrjevnu) vrijednost. S druge strane korištenjem drvnog otpada za proizvodnju peleta dobivamo sirovinu visoke orgjevne vrijednosti koju možemo koristiti za domaće potrebe ili ju izvoziti.

Republika Hrvatska se obvezala da će do 2020. godine udio potrošnje električne energije pokriti sa 20% iz domaćih obnovljivih izvora. U obnovljive izvore spadaju energija sunca, energija vode, energija vjetra i biomasa. Pošto pelet spada u biomasu u cilju ostvarenja gore navedene obaveze pelet od otpadnog drva može pronaći odličnu poziciju u sektoru hrvatskog malog i srednjeg obrta. Pelet može otvoriti nova radna mjesta, povećati hrvatski izvoz, omogućiti dodatna sredstva iz fondova Europske unije te spasiti Hrvatsku od visokih kazni koje je čekaju ako 2020. godine ne ostvari već navedenih 20% iz obnovljivih izvora!

Kada govorimo o CO2 neutralnost vrlo je važno napomenuti da jedino ono posječeno drvo koje je kao pelet ili ogrjev spaljeno, jedino je tada CO2 neutralno kada se nadomjesti novim drvetom. Neutralnost se ne postiže činom sadnje već kada drvo poraste te apsorbira istu količinu CO2 kao posječeno drvo. Pelet kao sirovina štiti prirodu, međutim jedino dok se proizvodi od otpadnog drva. Brzorastuće drveće se pokazalo kao mač sa dvije oštrice.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj petoj knjizi “KOMENTARI O POLITICI I ODRŽIVOJ EKONOMIJI REPUBLIKE HRVATSKE”!

Knjiga je objavljena u ožujku 2019. godine, a u papirnom obliku dostupna je na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

https://www.shopmybooks.com/BE/en/book/drazen-katic-2/komentari-o-politici-i-odrzivoj-ekonomiji-rh

Ostala izdanja autora možete pogledati pod:

https://www.shopmybooks.com/BE/en/author/drazen-katic

Za čitaoce koji vole teme o kojima pišem dostupna su „besplatna izdanja“ mojih knjiga u PDF formatu. Za bespaltno izdanje obratite mi se na Email: business-partner@gmx.net

Lijep pozdrav 

Dipl.-Ing. Dražen Katić, mr.sc.

Sezonsko voce i povrce od susjednog OPGa!

 Sezonsko voce i povrce treba biti sastavni dio nase kuhinje. Gdje mi te namirnice kupujemo odlucuje vise faktora: mjesecni budzet za hranu, slobodno vrijeme, udaljenost naseg stana ili kuce od trgovackog centra ili OPGa. 

Ako se nasa kupovina koncentrira na trgovacke centre tada zapravo jacamo ekonomiju zemlje iz koje taj trgovacki lanac dolazi (Lidl, Kaufland, Spar itd.).

S druge strane ako se odlucimo nase proizvode kupiti od obliznjeg OPGa ili na trznici od bakice koja ne moze zivjeti od male mirovine, pomazemo ekonomiju Hrvatske, pomazemo malo i stednje poduzetnistvo, suzbijamo siromastvo najranjivijih skupina poput umirovljenika s niskim mirovinama.

Nas moto glasi: Kupujmo domace, kupujmo regionalno!

Otvaram raspravu. Zelim vam ugodno vecer.

Drazen Katic

Prof.Dr. Pavuna u Zagrebu (25.04.2019)!

KAPITALNA ULAGANJA

Za sve one koji se ne susreću često sa navedenim terminom kapitalno ulaganje se definirao kao ulaganje novca u neki financijski proizvod ili ulaganje novca u određenu materijalnu vrijednost sa ciljem da se novac "oplodi" ili da se taj novac zaštiti od gubitka vrijednosti.

Novac možemo uložiti u slijedeće financijske proizvode:
- štednja na štednim knjižicama
- oročena štednja
- ulaganje u životno osiguranje
- ulaganje u mirovinsko osiguranje (dopunsko)
- štambena štednja itd.

Ulaganje u materijalne vrijednosti kao kapitalno ulaganje može biti:
- kupovina nekretnina (stanovi, kuće, kuće za odmor, vile, poslovni prostori)
- kupovina pokretnina (automobil, avion, brod, jahta)
- kupovina zemljišta (građevinsko, poljoprivredno, vrtovi, pašnjaci)
- kupovina šuma i ulaganje u vlasništvo nad dijelom prašuma
- kupovina umjetničkih vrijednosti (slike, skulpture, knjige, antikviteti)
- ulaganje u održive izvore energije (kupovina fotonaponskih panela, kupovina većih ili manjih vjetrenjača za proizvodnju struje, kupovina uređaja za proizvodnju eko-plina)
- ulaganje u plemenite metale (zlato, srebro...)
- ulaganje u drago kamenje (dijamanti, rubini...)

- ulaganje u bušotine nafte i plina

- ulaganje u izvore pitke vode
- ulaganje u udjele (dionice) u: tvornicama, kompanijama, konzernima, bankama, osiguranjima

Postavljaju se temeljna pitanja: Koja su dobra, a koja loša kapitalna ulaganja? Gdje se danas najviše isplati uložiti? Koja kapitalna ulaganja su rizična?

Na ta pitanja je gotovo nemoguće odgovoriti. Tržište se svakodnevno mijenja i ono što je danas dobro, sutra više nije. Kod kapitalnog ulaganja je bitno da se odlučimo za jednu od dviju temeljnih stvari:

1. Viša dobit i veći rizik ulaganja
2. Niža dobit te manji rizik ulaganja

Kada smo to odlučili tada u razgovoru sa neovisnim financijskim savjetnikom možemo potražiti odgovarajući proizvod za naše ulaganje.

Želio bih ukratko spomenuti "oročenu štednju" kao način kojim pokušavamo oploditi naš novac ili ga u najmanju ruku zaštititi od inflacije.

U Njemačkoj je najčešća kamata na oročenu štednju između 2,8 i 3,2% na godinu.
To znači da ste od 100 oročenih eura godišnje zaradili maksimalno 3,2 eura, a banka je godinu dana trgovala sa Vašim novcem i ostvarila profit.
Ako uzmemo službenu stopu inflacije u Njemačkoj od 3,2 % vidljivo je da ćemo oročenjem našeg novca zaraditi nulu eura.

Međutim ako smo oročili veću sumu novca, te imamo kao pojedinac godišnju kamatnu dobit veću od 801 € ili kao bračni par veću od 1.602 €, tada još dodatno plaćamo državi slijedeće poreze:

1. Porez na dobit 25%
2. Porez na solidaritet 5,5%
3. Porez crkvi 8% (ako smo član katoličke ili protestantske crkve)

Pošto smo kroz oročenu štednju zaradili nulu eura, moramo od toga još odbiti navedene postotke poreza kod većeg oročenog iznosa.

To je gorka stvarnost. Zaradila je banka, država i crkva, a mi smo u minusu.

Usprkos svemu tome građani Njemačke imaju preko 5 bilijuna eura u različitim financijskim proizvodima (normalna štednja, oročena, životna osiguranja itd.).

Republika Hrvatska je po štednji građana daleko iza Njemačke, međutim građani imaju na štednji u bankama Republike Hrvatske preko 161 milijardu kuna, a samo u Ljubljanskoj banci imaju "zarobljeno" 300 milijuna eura.

U većini banaka u Republici Hrvatskoj oročena štednja se dijeli na kunsku oročenu štednju i deviznu oročenu štednju, odnosno oročenu štednju u eurima. Kamate za kunsku oročenu štednju su nešto više nego kamate na štednju oročenu u eurima. Klijent najčešće može oročiti svoj novac od jednog mjeseca do tri godine i shodno tome dobija određenu kamatnu dobit.

Važno je istaknuti da u Republici Hrvatskoj država preko Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka "jamči za štednju građana" do iznosa od 400.000 kuna. Preko tog iznosa štednja ima karakter visokog rizika!

Da li ćemo mi naš novac uložiti u neki financijski proizvod ili u materijalnu vrijednost ovisi jedino o nama samima. Vrlo je važno prije ulaganja konzultirati dva neovisna savjetnika iz područja kapitalnih ulaganja. O prijedlozima treba dodatno razmisliti i odlučiti se za najpovoljnije ulaganje u tom trenutku.

Vrlo je bitno da Vaš novac nikada ne uložite samo u jedan financijski proizvod. Za preporučiti je kombinacija ulaganja "financijski proizvod plus materijalna vrijednost". U tom slučaju ako se i dogodi najgore izgubiti ćete samo jedan dio Vašeg kapitala.

Moram napomenuti da su pojedina kapitalna ulaganja podložna visokoj špekulaciji, pa je stoga neophodan dodatni oprez.

Moj osobni moto kod savjetovanja u području kapitalnog ulaganja je:

" Low risk. More sleep" – odnosno hrvatski rečeno "Nizak rizik, miran san"!

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj prvoj knjizi “MODERNOM EKONOMIJOM U BOLJU ZAJEDNIČKU BUDUĆNOST”!

Prvi puta knjiga je objavljena u junu 2013. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/modernom-ekonomijom-u-bolju-zajedni%C4%8Dku-budu%C4%87nost

POSTWACHSTUMSÖKONOMIE (Post-growth economy)

Njemački naziv „Postwachstumsökonomie“ unio je prvi puta 2006. godine Carl von Ossietzky (univerzitet Oldenburg) u znanstvenu diskusiju vezanu za održivi razvoj. Pošto nisam našao adekvatan prijevod njemačke riječi na hrvatski jezik koristiti ću taj termin na izvornom njemačkom jeziku.

Krajem prošle godine bio sam nazočan na jednom predavanju o toj temi koje je održao prof. dr. Niko Peach sa univerziteta u Oldenburgu. Dr. Peach je ukazao na perspektive koje nam nudi „Postwachstumsökonomie“ u eri brze potrošnje fosilnih goriva.

On je „Postwachstumsökonomie“ definirao kao: „Gospodarstvo koje nije bazirano na rastu bruto društvenog proizvoda (BDP), već kao gospodarstvo smanjenog konzuma, odnosno smanjene potrošnje. To gospodarstvo temelji se na kvalitetnoj, održivoj, ekološkoj, dematerijalizirajućoj (smanjena uporaba resursa) i dekarbonizirajućoj (smanjena uporaba fosilnih goriva) proizvodnji.“

„Postwachstumsökonomie“ se također orijentira na smanjenoj velikoserijskoj industrijskoj proizvodnji te jačanju lokalne i regionalne proizvodnje dobara.

Zašto potrošačko društvo nije alternativa za „Postwachstumsökonomie“?

1. U potrošačkom društvu konzumiranjem materijalnih dobara odnosno uvijek ponovnom kupovinom ne povećavamo dugoročno i naše unutarnje zadovoljstvo tj. osjećaj sreće. Taj osjećaj sreće koji se javlja kupovinom materijalnih dobara traje vrlo kratko te se nakon tog kratkog vremena povišena razina serotonina (hormona sreće) ponovo vraća na uobičajenu razin.
2. Stalni ekonomski rast uzrokuje paralelno i siromaštvo, glad i neravnomjernu raspodjelu financijskog i materijalnog dobra. Danas je siromaštvo u svijetu daleko veće nego je bilo 80. godina.
3. Neprekidni gospodarski rast se približio svojoj gornjoj granici. Svima nam je poznat izraz „Peak oil“. U dobu stalnog gospodarskog rasta nemilosrdno se troše ne samo nafta već metali, drvo, ugljen, uran, plin, rijetka zemlja, pitka voda. Resursi se približavaju točci potpunog nestanka. Shodno tome govori se o fenomenu „Peak everything“. Glad za resursima i energijom posebice kroz Kinu i Indiju ubrzava približavanje točke „Peak everything“.

Put od stalnog gospodarskog rasta, odnosno potrosačkog društva prema „Postwachstumsökonomie“ može se sagledati kroz slijedeće korake:

1. Usporavanje (smanjivanje) proizvodnje i potrošnje
   U našem potrošačkom društvu sve se mjeri efikasnošću i brzinom. Ta efikasnost dovodi do megalomanske proizvodnje proizvoda i dobara te do uništenja resursa. Usporavanje odnosno smanjivanje potrošnje proporcionalno bi dovelo do smanjivanja proizvodnje.
   

2. Balans u zadovoljenju potrošačkih potreba samoproizvodnjom i uvozom (kupovinom) dobara.
   Stabilno je samo ono društvo koje ima minimalnu razliku između ukupno proizvedenih i ukupno potrošenih dobara. Takvo društvo je održivo. Uvoz dobara čini nas ovisnim o financijskom sustavu (devize). Samoproizvodnja nudi neovisnost. Zahtjeva jedino posjedovanje resursa i radne snage. Samoproizvodnja kao npr. urbani vrtovi omogućava smabdjevanje jednog dijela stanovništva grada sezonskim voćem i povrćem. Ako želimo uživati u egzotičnom voću (mango, kivi) tada ga moramo uvesti.
   
3. Uspostavljanje lokalne (regionalne) ekonomije
   Poznat koncept je „Community Supported Agriculture (CSA)“. Grupa potrošača financijski pomaže jedan OPG. Potrošači financijski sudjeluju u kupnji sjemena, goriva za poljoprivredne strojeve itd. S druge strane poljoprivredno gospodarstvo se obavezuje te iste potrošače u toku cijele godine ili sezonski snabdijevati sa poljoprivrednim proizvodima. Na taj način stvara se lokalna ekonomija koja nije ovisna o uvoznim proizvodima ili financiranju banaka.
   
4. Institucionalne inovacije
   Za siguran put u „Postwachstumsönonomie“ potrebno je sprovesti agrarne i monetarne reforme. Poneke regije mogu se odlučiti za uvođenje „Regionalnog novca“, odnosno vrstu bonova kojima će se između stanovnike te regije vršiti novčane odnosno kupoprodajne transakcije. Naravno kod korištenja „Regionalnog novca“ ne postoje „kamate“!
   Također se u „Postwachstumsökonomie“ razmatra individualna CO2 bilanca. To konkretno znači da bi svaki građanin te regije imao pravo na jednaku količinu CO2 emisije. Dr. Peach smatra da bi to trebalo iznositi između 2-3 tone / stanovniku na godinu. Tu on prije svega smatra količinu CO2 koju smo proizveli grijanjem stana, vožnjom automobila sa unutarnjim izgaranjem, kupovinom voća, povrća, mesa i ribe koji ne potječu iz regije, kupovinom novih tehničkih uređaja, količinom plastičnog otpada i otpada od kartonske ambalaže koji smo tijekom godine skupili.
   

Predavanje Dr. Peacha na Univerzitetu u Štutgartu ispunilo je studentima i vanjskim gostima gotovo sva mjesta u sali. Izmamio je mnogobroji pljesak posjetioca. Mene se osobno kao profesor i čovijek dojmio. Dr. Peach ne posjeduje osobni automobil, ne posjeduje mobitel te se hrani isključivo veganski.
http://www.uni-oldenburg.de/wire/produktion/team/apl-prof-dr-niko-paech/
Osobno se bavim duži niz godina održivim razvojem, a „Postwachstumsökonomie“ je dio tog razvoja. S manjim odstupanjima složio sam se s tezama dr. Peacha. Jedino što mi je nedostajalo bila je činjenica da je samo jednom kratko spomenuo „recycling“ i „remanufactoring“. Ta dva pojma za mene igraju odlučujuću ulogu kada govorimo o uštedi resursa u području „Postwachstumsökonomie“.
Da ne bi ostali uskraćeni za iscrpno objašnjenje tih dvaju pojmova citiraću u narednim redovima poglavlje iz moje prve objavljene knjige „Modernom ekonomijom u bolju zajedničku budućnost“ koje govori o „recycling-u“ i „remanufactoring-u“.
„Otpad je sirovina koja se može daljnjom preradom (reciklažom) ponovo koristiti ili se mora zbrinuti. Na primjer stari papir kao otpad možemo 7 puta reciklirati i koristiti ga ponovo. Radioaktivni otpad se mora zbrinut i nije za daljnje korištenje.

Pođimo samo jedan dan u kupovinu dnevnih potrepština. Kada kupimo proizvode i donesemo ih kući, tek tada uistinu vidimo što smo sve kupili. Jedan dio plaćenih proizvoda možemo konzumirati, a obilatu ambalažu koju smo također platili moramo odložiti u kantu za smeće. Ono što zabrinjava je činjenica da tu kantu za smeće moramo jako često prazniti od obilate ambalaže. Čak ako kupite i jabuke one su po 6 komada zapakirane na kartonsku podlogu i zamotane u najlon.

Ponekad se pitam da li koncerni i tvrtke zarađuju na prodaji proizvoda ili na prodaji ambalaže?

Naše moderno društvo je postalo društvo pretjerane proizvodnje otpada. Sve bi to bilo u redu da ima dovoljno sirovina kao što je to bilo prije prve industrijske revolucije.

Ako bi naša civilizacija u budućnosti trošila sirovine kao zadnjih 50 godina, trebalo bi nam četiri zemaljske kugle da bi zadovoljili potrebe proizvodnje.

Da bi smo usporili devastiranje našeg planeta potrebno je da krenemo sa recikliranjem svega što se reciklirati može. Reciklaža kao dio moderne industrijske proizvodnje donosi dodatna radna mjesta, profit za vlasnike tvrtki i porez državi. Ono što možemo reciklirati (pročistiti), a kasnije ponovo koristiti su: papir, metali, plastika, staklo, guma i voda. Danas se prikupljaju stara računala i mobiteli zbog izvlačenja zlata i srebra iz starih uređaja. Bijela tehnika se također sve više i više prikuplja, rastavlja i reciklira.

Prije nekoliko godina trojica mojih poznanika i ja bili smo pozvani na trodnevni seminar koji je organizirao koncern Daimler iz Štutgarta. Mi smo bili pozvani kao članovi UVNT GRUPE. Grupa se bavi prometom, okolinom i novim tehnologijama, te je svojim programom djelovanja odgovarala zakazanom seminaru. Seminar se održao u jednom prekrasnom srednje vjekovnom dvorcu u malom njemačkom gradiću Haigerlochu.

Daimler je naravno preuzeo na sebe sve troškove, po sistemu "all inclusive", a mi smo našim zalaganjem i inovativnim idejama odradili pošteno naš dio posla.

Na seminaru je sudjelovalo oko 30 sudionika iz cijele Njemačke i nekoliko glavnih menadžera za razvoj i inovaciju iz koncerna koji su i vodili cijeli tok seminara.

Tema je bila "Prijevoz i transport budućnosti"!

Seminar je bio izuzetno interesantan. Na njemu su bile prezentirane ideje o mobilnosti i industrijskoj proizvodnji u budućnosti.

Mi sudionici prezentirajući ideje ostvarili smo pravo na zajedničko vlasništvo s koncernom Daimler nad proizvodom ili idejom, ako se u budućnosti i realizira.

Ja sam zastupao tezu "Recyclinga" i "Remanufactoringa".

Prvi pojam "recikliranja" već sam objasnio, a "remanufactoring" bi npr. značio da nakon 3-4 godine uporabe automobila mercedes vraćamo natrag u tvornicu, generalno ga uređujemo, mijenjamo dotrajale dijelove, te ga ponovo prodajemo kao "second hand" proizvod.

Moj model budućnosti je glasio: "7 puta papir - 3 puta automobil"!

Primjenjujući "remanufactoring" uštedjele bi se velike količine sirovina i energije. Automobil bi se 3 puta ponovo prodao kao "second hand" proizvod, radnici bi zadržali svoja radna mjesta, a građani manjih primanja bi mogli kupiti jeftiniji automobil u prvoj, drugoj ili trećoj "second hand" prodaji.

"Remanufactoring" možemo koristiti i kod drugih proizvoda, kao npr. kod hladnjaka, televizora, računala ili pećnica.

U Njemačkoj već postoje prodavaonice rabljenih proizvoda, posebno bijele tehnike. Ti se proizvodi nakon kvara generalno popravljaju i uređuju, te se prodaju pod "second hand" proizvodima.

Moje mišljenje je da je krajnje vrijeme da se stane sa devastiranjem našeg planeta i uništavanjem sirovina. Nema dokaza da ćemo moći skoro naseliti neki drugi planet i nastaviti život na njemu. Iz tih razloga moramo jako pažljivo koristiti sirovine, pogotovo one koje se sporo obnavljaju poput nafte, plina i ugljena.

Pored toga je neophodno da prilikom eksploatacije sirovina vodimo brigu o "međugeneracijskoj solidarnosti" koja je glavni postulat održivog razvoja.

Drugim riječima eksploatirajmo sirovine na način da se mogu same obnoviti (šume), te sporo obnovljive sirovine (nafta, plin) koristimo samo u nužnoj mjeri, tako da nadolazeće generacije također budu imale mogućnost korištenja tih sirovina.

Koliko je nafta za našu civilizaciju bitna govori činjenica da ju koristimo u medicini za lijekove, te za gradnju svemirskih brodova (specijalno čvrste plastične mase iz ugljikovih vlakana).

Koristiti naftu za pokretanje vozila i za grijanje je najveći apsurd naše civilizacije."

 

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj petoj knjizi "IZAZOVI GLOBALIZACIJE U 21. STOLJEĆU"!

Prvi puta knjiga je objavljena u ožujku 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom
jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/izazovi-globalizacije-u-%C2%A021-stolje%C4%87u

POJEDINAČNO DEFINIRANJE INDIKATORA ZA MJERENJE ODRŽIVOG RAZVOJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska je nakon rušenje socijalizma krenula putem kapitalizma i počela izgrađivati neoliberalnu ekonomiju. Ratom osiromašena i razrušena zemlja počela je izgrađivati novi sistem u kome danas mali broj građana posjeduje velikim dijelom financijski kapital. To je dodatan šok građanima Republike Hrvatske koji su očekivali pravedniji ekonomsko-politički sistem od bivšeg socijalizma. Srednja klasa bivšeg socijalizma je u zadnjih 25 godina gotovo u potpunosti nestala. Novo društvo u kome građani Republike Hrvatske danas žive nudi: veliku nezaposlenost pogotovo mlade generacije, neisplaćivanje osobnih dohodaka, odlazak kvalificirane i visokokvalificirane radne snage u inozemstvo, siromaštvo umirovljenika i životnu bezperspektivu.
Da li će Republika Hrvatska i dalje ostati u tonućem brodu neoliberalnog kapitalizma ili će u potpunosti okrenuti kurs i početi ploviti u pravcu "Održive ekonomije" pokazati će nadolazeće vrijeme.
Mi ćemo se pozabaviti u ovome tekstu sa "budućnošću" kako sadašnjih tako i nadolazećih generacija.
Definirati ćemo i opisati svaki indikator pojedinačno kojim se mjeri "Održivi razvoj", ali i "Održiva ekonomija".
Održiva ekonomija je uži pojam i sastavni dio održivog razvoja. Održiva ekonomija u najgrubljim crtama znači neškodljivi način proizvodnje iniciran narudžbom. To je proizvodnja koja omogućava efikasno poslovanje bez stvaranja "mega profita". Održivi razvoj je vrlo širok pojam koji se po meni odnosi na uravnotežen i neškodljiv način života, proizvodnje i potrošnje svakog stanovnika našeg planeta. Razvoj je jedino održiv ako ne nanosi štetu nadolazećim generacijama.


A) INDIKATORI EKOLOŠKE KOMPONENTE



INDIKATOR - "POBOLJŠANJE ZAŠTITE OKOLIŠA"
Mjeri se u emisiji ugljičnog dioksida u tonama po broju stanovnika. Pored metana ugljični dioksid pripada u osnovne krivce za globalno zatopljenje planete odnosno stvaranja "efekta staklenika".

"09.05.2013 je navečer u Mauna Loa na Havaima izmjerena od početka službenog mjerenja najveća koncentracija ugljičnog dioksida u zraku koja je iznosila preko 400 ppm (parts per million).

U zadnjih 800. 000 godina koncentracija ugljičnog dioksida se kretala u granicama od 180 – 280 ppm. Prije početka industrijske revolucije koncentracija CO2 je bila oko 280 ppm."

Što znači izmjerenih 400 ppm za našu budućnost?

Taj iznos je siguran pokazatelj da će prosječno povećanje temperature na zemlji prijeći granicu od 2 stupnja celzijusa. Povećanje temperature do dva stupnja se smatralo podnošljivim za naš budući život na planetu. Sa 2 dodatna stupnja razina mora i oceana bi se do kraja stoljeća dignula za 0,5 do 1 metar. Toj klimatskoj promjeni smo dorasli i mogli bi prilagoditi našu budućnost tim novim uvjetima.

Međutim dizanjem prosječne temperature iznad 2 stupnja celzijusa naša budućnost je prilično neizvjesna. Smatra se da će se razina mora i oceana dignuti više od jednog metra.

Samim tim može doći do prekida golfske struje u Europi koja nam donosi ugodnu klimu. Europa će se vjerojatno početi hladiti. Neki stručnjaci govore o malom ledenom dobu koje bi moglo snaći naš kontinent.

Podizanje razine mora i oceana iznad jednog metra prouzročilo bi potapanje najmanje 10 milijunskih gradova koji se nalaze na niskoj nadmorskoj razini.

Takav porast razine mora i oceana uzrokovao bi velike seobe naroda, nove ratove za zemlju i vodu. Bio bio destabiliziran cijeli političko-ekonomski sistem na našem planetu, proširile bi se bolesti i gladi."

Ugljični dioksid nastaje izgaranjem fosilnih goriva i njihovih derivata.
Ugljični dioksid uzrokuju:
- Termoelektrane koje spaljivanjem ugljena ili plina proizvode električnu energiju i toplinu
- Spalionice smeća
- Industrijska proizvodnja koja koristi fosilna goriva za grijanje, pokretanje strojeva i proizvodnju električne energije
- Transport putnika i robe "vozilima na unutarnje izgaranje"
- Korištenje osobnih automobila na unutarnje izgaranje
- Upotreba "električnih osobnih automobila" i "osobnih automobila na goruće ćelije" koji se napajaju električnom energijom proizvedenom spaljivanjem fosilnih goriva
- Grijanje domaćinstava ugljenom, loživim uljem, plinom i ogrijevnim drvom


Smanjenje emisije ugljičnog dioksida je osnovni zadatak, posebice industrijskih zemalja u borbi protiv globalnog zatopljenja.
Industrijske zemlje su se 2010. godine usuglasile na zajedničkom projektu "Dva stupnja celzijusa – cilj". To znači da globalno zatopljenje planeta ne bi smjelo prijeći granicu od 2 stupnja celzijusa u odnosu na predindustrijsko razdoblje tj. godine 1850. Konkretno to znači da do 2050. godine industrijske zemlje trebaju postupno prijeći na održivi način proizvodnje, potrošnje i života građana. U brojkama je to emisija od maksimalno 2 tone ugljičnog dioksida na godinu po stanovniku industrijskih zemalja.
Primjerice u 2010. godini Savezna Republika Njemačka je imala emisiju od 9,1 tone ugljičnog dioksida po stanovniku. U skladu s projektom "Dva stupnja celzijusa – cilj" Njemačka treba do 2050. godine smanjiti emisiju ugljičnog dioksida po stanovniku za preko 80%.
Na koji se način općine i županije u Republici Hrvatskoj mogu uključiti u projekt "Dva stupnja celzijusa – cilj"?
Republika Hrvatska u usporedbi sa Saveznom Republikom Njemačkom ima slabije razvijenu industrijsku proizvodnju, a samim time i manju emisiju ugljičnog dioksida prouzrokovanog industrijom.
S druge strane Savezna Republika Njemačka ima velike privatne i industrijske površine popločene fotonaponskim panelima, te na taj način u proizvodnji struje i topline koristi u dobroj mjeri obnovljive izvore energije. U Republici Hrvatskoj je u zadnjih par godina popularizirana "solarna energija". Čak pojedine općine i gradovi nude subvencije građanima prilikom postavljanja solarnih panela na vlastito krovište. Također se subvencionira i proizvodnja tople vode solarnim putem. U tome području se može daleko napredovati. Za razliku od Njemačke, Republika Hrvatska ima veći broj sunčanih sati po kvadratnom metru na godinu. Samim time i veću iskoristivost solarnih panela, odnosno veću proizvodnju električne energije i topline po kvadratnom metru od Njemačke.
Procjena je da u Republici Hrvatskoj građani imaju oko 10.000 € ušteđevine po stanovniku. Jedna od mogućnosti ulaganja ušteđenog novca je i ulaganje u vlastito solarno postrojenje. Dobiveni renditi prodajom energije HEP-u veći su od kamata na štednju ili kamata na oročenu štednju koje nude banke.
Republika Njemačka pritisnuta zakonima u zadnjih nekoliko godina ulaže ogromna sredstva u izolaciju izgrađenih zgrada. Nove zgrade moraju od početka biti građene sa propisanom izolacijom. Poznato je da ogromna količina ugljičnog dioksida nastaje grijanjem stambenih i radnih prostora. U tom segmentu se ponovo pruža prilika općinama, županijama, ali i građanima da prilikom sanacije fasade stambene ili poslovne zgrade korisno ulože financijska sredstva u izolaciju. Ta uložena sredstva su investicija, a ne trošak pošto se u narednim godinama smanjenim računom za grijanje ta sredstva ubrzano vraćaju vlasniku.
Republika Njemačka je zacrtala da do 2020. godine ima 1 milijun električnih vozila na svojim ulicama. Shodno tome u njemačkim gradovima nije više rijetkost vidjeti ili koristiti električna vozila.

Projekt "Car to go" stavio je na raspolaganje građanima grada Štutgarta 400 električnih automobila tipa "smart". Za upotrebu električnog smarta potrebno se jednom registrirati, te sa korisničkom karticom koju dobijete nakon registracije plaćate upotrebu vozila. Republika Hrvatska nema autoindustriju i ne može razmišljati i djelovati u okvirima poput Njemačke. Za našu zemlju je interesantno da kao turistička destinacija pratimo trend elektromobiliteta.
Električna vozila su za sada prilično skupa. Elektro-smart košta oko 20.000 eura. To je za građane Republike Hrvatske priličan novac. Međutim općine i županije, te turističke zajednice prilikom obnove voznog parka mogu razmisliti da novi vozni park obnove bar jednim električnim vozilom.
Danas postoje i električni bicikli koji su znatno jeftiniji od automobila. Za ca. 1.500 eura možete kupiti solidan elektrilnični bicikl. To je prilika za općine i gradove uzduž Jadrana da iznajmljivanje bicikala i mopeda dopune iznajmljivanjem električnih bicikala. Samim time će učiniti hrvatski turizam atraktivnijim, zrak u gradovima čišćim, te će ravnopravno krenuti u korak sa projektom "Dva stupnja celzijusa – cilj"!
U Republici Hrvatskoj mnoga kućanstva imaju po dva osobna automobila. Ako ponekad ostavimo automobil na parkiralištu ili u garaži, te obavimo kupovinu namirnica pješice ili biciklom smanjit ćemo individualnu emisiju ugljičnog dioksida, a učiniti i nešto dobro za vlastito zdravlje. Djecu trebamo motivirati da po lijepom vremenu u školu ide pješice ili biciklom, a da javni prijevoz koriste u kišovite i zimske dana.
Republika Njemačka je donijela zakon o postupnom napuštanju proizvodnje električne energije nuklearnim putem. Republika Hrvatska koristi veliki dio električne energije proizvedene u nuklearnoj elektrani "Krško". U planu je i gradnja novih termoelektrana na ugljen ili plin u našoj zemlji. Da li je to ispravan poslovni i ekološki potez dalo bi se diskutirati. Tek kada iscrpimo prirodne (regenerativne) mogućnosti za proizvodnju električne energije i topline , tek tada možemo razmišljati o neophodnoj "dopuni" proizvodnje energije iz fosilnih goriva. U Republici Hrvatskoj o tako bitnoj stavci kao što je energija trebao bi odlučiti hrvatski narod putem referenduma. Referendum o budućoj proizvodnji energije u Republici Hrvatskoj bi bio svrsishodan.

Ovo je jedna od tema objavljenih u mojoj četvrtoj knjizi “ODRŽIVA EKONOMIJA REPUBLIKE HRVATSKE”!

Prvi puta knjiga je objavljena u veljači 2015. godine, a danas je knjiga dostupna na hrvatskom jeziku preko izdavačke kuće "Peleman Industries NV"!

Više o knjizi možete vidjeti pod:

http://www.shopmybooks.com/BE/de/book/dra%C5%BEen-kati%C4%87/odr%C5%BEiva-ekonomija-republike-hrvatske